Humans of FSB: Ankica Đukić, docentica
"Posjećivanje instituta za istraživanje, različitih konferencija o obnovljivim izvorima energije omogućilo mi je da proputujem skoro cijelu Europu. Bila sam u Švicarskoj, Njemačkoj, Italiji, Turskoj… Na jednoj konferenciji u Španjolskoj dobila sam priliku voziti Toyotu Mirai, velikoserijski automobil na vodik. Mirai na japanskom znači budućnost, a upravo u obnovljivim izvorima i jest budućnost. Vožnja je bila fantastična, sve puno opreme, raznobojnih lampica, baš je sve lijepo izgledalo, kad nas odjednom zaustave policajci s puškama. Nisam znala kako reagirati. Otvorim prozor i nasmiješeno poviknem: Ola!. Pored mene na suvozačkom mjestu sjedio je jedan Španjolac. Kako smo krenuli dalje prasnemo u smijeh: Brže, brže, iza nas su policajci s puškama!. Postepeno sam ubrzavala i do preko sto kilometara na sat gledajući reakciju svog suvozača koji očito na moju sreću nije imao ništa protiv. Baš bih voljela i ja imati takav automobil. Ja uvijek jako puno želim, a kad jako puno želite, tada jako puno i dobijete. Upravo to se meni događa. Svaki uspjeh me tjera naprijed, da napravim nešto još bolje." Ankica Đukić, docentica | |
"Upisala sam FSB jer sam tražila izazove, a upravo jedan od izazova bio je kako proizvesti električnu energiju koristeći čisti vodik. Tako mi je, tijekom izrade doktorata, pala na pamet ideja za bicikl koji radi upravo na tom principu. Radeći na takvom eksperimentalnom radu susrela sam se s mnogo očekivanih i neočekivanih problema. Ne mogu opisati osjećaj kad sam nakon toliko učenja, truda, probavanja i eksperimentiranja konačno sve spojila, zavrtjela i shvatila da zaista radi. Jako sam sretna što sam ga napravila. To je prvi bicikl u Hrvatskoj koji energiju dobiva iz vodika preko gorivnih članaka. Provodim puno vremena u labosu, a običavam doći rano. Već sam od ranog jutra nasmijana i spremna za nove avanture i izazove. Najbitnije mi je maksimalno iskoristiti svaki dan. I tako, jedno jutro putujem na posao, biciklom naravno, razmišljam kako bi izgledalo da osvanem na naslovnici novina, ali sekundu kasnije pomislim: Ma ne, ma nema šanse, što si ja umišljam.. Ušla sam u obližnji dućančić i tada sam zaista ugledala svoju sliku na naslovnici Jutarnjeg. U tom trenutku došlo mi je da vrištim: Gledajte, to sam ja!"
