Humans of FSB: Kristijan Džamonja, studentU osnovnoj školi krenuo sam na natjecanja iz robotike. Najbolje rezultate postizao sam na ekipnom međunarodnom natjecanju RoboCup diljem Europe, Nizozemskoj pa čak i Meksiku. Imao sam prilike upoznati zanimljive kulture i ljude, ali i opeći se na jako ljutu meksičku papriku. Što se tiče robotike, puno mi je pomogao moj otac koji mi je između ostalog omogućio kućnu arenu i robota od komponenti koje sam sam modificirao. To mi je pomoglo više od bilo čega da naučim programirati. Godinu dana bio sam na elektrotehnici na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu, ali nakon što sam riješio sve u roku htio sam nešto drugo. Igrom slučaja završio sam na brodogradnji što mi je očito bilo suđeno još od kad sam kao mali skakao po brodovima u Sv. Filipu i Jakovu. Imao sam gdje naučiti i o poduzetništvu, jer mi roditelji imaju privatnu firmu, tako da se razumijem u osnovne stvari od knjigovodstva i prodaje do primanja i davanja. Shvatio sam koliko je novac bitan kad sam radio na slušalici za telefonsku kompaniju, primijetivši da na moru za svoju satnicu ne mogu popiti niti čašu limunade. Uz dobru potporu roditelja došao sam tu gdje jesam. Sad je ideja spojiti programiranje i brodogradnju, a tu se držim principa da prvo treba shvatiti što ljudima treba, a zatim im olakšati posao softverom. Ako sa svim stečenim papirima i znanjem dođem na dobru poziciju, želim ostati u Hrvatskoj. Želja mi je ovdje jednog dana omogućiti svojoj obitelji sve što treba, ali volio bih steći znanje koje će netko znati cijeniti.
Kristijan Džamonja, student | |