Novosti

Radim kao voditeljica referade za prijediplomske i diplomske studije na FSB-u. Posao je intenzivan, osobito tijekom upisnih rokova, kada u inboxu bude i više od tisuću neodgovorenih mejlova. Iako sam prije znala raditi i do kasno u noć, sada nastojim održavati zdraviji ritam. Unatoč stresu, ovaj me posao ispunjava i ne vidim se nigdje drugdje ‒ suradnja sa studentima donosi mi veliko zadovoljstvo. Najviše me veseli kada studenti prepoznaju naš trud i izraze zahvalnost. Takvi trenutci potvrđuju da radimo dobar posao.

Primjećujem da su današnje generacije studenata manje samostalne nego prijašnje. Često dolaze uz pratnju roditelja, koji nerijetko i zovu umjesto njih. Uočavam da mnogi mladi imaju manjak samopouzdanja i poteškoće u izražavanju, zbog čega im nastojim pristupiti s razumijevanjem. Uvijek se vodim time kako bih željela da se netko jednako ponaša prema mojoj djeci.

U Zagreb sam došla 1997. godine kao osamnaestogodišnjakinja iz maloga grada Ploča kako bih se upisala na studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti. U početku mi je prijelaz iz malog mjesta u veliki grad bio vrlo teško iskustvo; često sam se gubila u prijevozu i osjećala se preplašeno i nesigurno. Ipak, s vremenom sam Zagreb prihvatila kao svoj dom, osobito nakon što sam se udala i dobila djecu, koja su danas pravi Purgeri. Danas se više ne vidim nigdje drugdje.

U slobodno vrijeme najviše čitam – knjige su mi velika ljubav od djetinjstva. Najradije posežem za kriminalističkim i povijesnim romanima te trilerima, a Interliber svake godine nestrpljivo čekam. Iako moj suprug smatra da pretjerujem s kupovanjem knjiga, meni ništa ne može zamijeniti osjećaj fizičke knjige u rukama. Sanjam o tome da ću jednog dana imati vlastitu kućnu biblioteku. Posebno preporučujem knjigu Christiane F. – Mi djeca s kolodvora Zoo, koju smatram važnim i poučnim štivom za mlade. Uz posao, studij i obiteljske obveze, moj dan počinje vrlo rano kako bih prošetala našu udomljenu retrivericu Shebu. Navečer odlazim na spavanje već oko 21 sat kako bih imala snage za sve što me čeka sljedeći dan.

Studentima bih poručila da je doba studiranja definitivno najljepše doba u životu, unatoč učenju. Trebate se družiti i međusobno si pomagati jer ste svi "u istom sosu". I ne zaboravite – redovito pohađajte predavanja!

 Humans of FSB