Oglasne ploče

Kao mlađa stalno sam imala osjećaj da negdje postoji nešto što propuštam (klinci bi danas to nazvali “FOMO”). To me tjeralo da konstantno istražujem i tražim nove hobije i aktivnosti poput karatea, pilatesa, kazališta, dramskih radionica, učenja jezika...

U srednjoj školi ta znatiželja dobila je jasniji smjer. Uključila sam se u niz različitih projekata koji su me usmjerili da djelujem i pridonosim svojoj lokalnoj zajednici. Isti ti projekti omogućili su mi nešto najljepše – putovanja. Zahvaljujući takvom angažmanu, imala sam priliku posjetiti više od trideset država. Dio studija provela sam u Granadi, a prvu priliku za profesionalni staž dobila sam u Bruxellesu, u uredu slovačkoga zastupnika u Europskom parlamentu. To iskustvo omogućilo mi je potpuno novi pogled na međunarodnu politiku i rad europskih institucija. Nakon toga sam radila u Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju u Beču, a potom i u Srednjoeuropskoj inicijativi u Trstu. Iako ste to čuli bezbroj puta i može zvučati kao klišej, život u različitim državama neizmjerno me obogatio.

Dan prije nego što je Italija potpuno zatvorila svoje granice zbog pandemije bolesti COVID-19, iz Trsta sam došla u Zagreb k tadašnjem dečku (današnjem suprugu), s malim koferom i stvarima za tjedan dana ‒ i ostala živjeti tu, sada već punih šest godina. Ubrzo nakon dolaska u Zagreb, vidjela sam natječaj za posao na FSB-u i odlučila se prijaviti. S inženjerstvom ranije nisam imala nikakve veze. Budući da sam pravnica, većina ljudi u mom okružju su društvenjaci. Dok društvenjaci ponekad mogu unedogled raspravljati i komplicirati, na FSB-u sam otkrila nešto što mi se jako svidjelo – “inženjerski” način razmišljanja i pristupa, pragmatičan, izravan i učinkovit.

No, budući da sam kao mlađa često glumila, jako mi je nedostajala moja kreativna strana. To me ponukalo da prije dvije godine pokrenem svoj mali projekt na društvenim mrežama – nazvala sam ga La Césara (lako se poveže s prezimenom, zar ne?). Ideja je bila dijeliti jednu misao svaki dan, i na taj način još jednom istaknuti koliko riječi i poezija mogu biti važne.

Dvije godine nakon prve objave, na mojim je društvenim mrežama više od 140 tisuća ljudi, što mi je i danas prilično šokantno. Kao i na kazališnoj pozornici, tu više nisam Darija. Moj alter ego preuzima glavnu riječ i daje mi apsolutnu slobodu da budem neka druga verzija sebe.

Svi u sebi nosimo dvije strane – racionalnu i kreativnu. Jedna nas drži stabilnima, druga nas čini živima. Život nas ponekad usiše u svoju dnevnu rutinu, ali važno je ne zaboraviti svoju kreativnu stranu. Vjerujem da ćemo, tek kad su razum i duša u ravnoteži, osjetiti da smo zaista na pravom mjestu.

Humans of FSB