Oglasne ploče

JAKO MI SE SVIĐAJU ODGOVORI A. Drndić, V. Lencur, M. Musulin, D. Prosinečki. SVIĐAJU MI SE ODGOVORI I. Bakarić, M. Baštek, Lidija Bencek, V. Bračun, Ž. Brezarić, Marija Brlek, D. Cetinjanin, B. Dadić, D. Drezga, D. Erić, I. Fatović, Z. Galešić, H. Hegedušić, J. Hlapčić, M. Hoić, Iva Hrgovan, M. Ivančić, H. Kišićek, D. Kokorić, S. Kopčić, F. Kos, M. Krajinović, Ivana Kralj??, D. Kreković, S. Lavrinović, Martina Marinković, S. Martinčević-Mikić, V. Mezga, M. Milutinović, K. Mirt, I. Pavelić, Marija Plavotić, Barbara Ratančić (?), M. Rogić, D. Skelin, F. Strsoglavec?, D. Svičarović, V. Škof, I. Špoljarić, M. Tomić, M. Ujdur, M. Valjak, Tijana Veselica, Ž. Vidaković, D. Vodjon, D. Žalac i Filip ? (nejasno napisano) OPĆI ODGOVORI

1. Neki nisu shvatili strukturu predavanja. najprije je osvrt na prošlo predavanje + novosti. Drugo, glavni dio je predavanje i konačno zadnje tri minute su vaše da pokažete što ste shvatili ili niste, da mogu ispraviti. Sviđaju vam se Novosti.
2. Mnogi dvoje o početku, velikom prasku. Vidjet ćemo što kažu o tome i drugi, a ne samo prirodoznanstvenici. Moram tumačiti kako jeste, ne mogu se osvrtati je li netko ateista ili je vjernik.
3. Velika većina je zadovoljna što je bilo riječi o kvarkovima. Neki koji su studirali na PMF-u znaju o tome više od mene. Film je prikazan u potrebnoj duljini. Nema više vremena. Za sada je kvark elementarna čestica. Dalje se za sada ne zna.
4. Odakle neki podatci fizičarima kojima se divim kao npr. da je poslije 10E-43 s bila temperatura 10E32 K, ne znam u pojedinostima. Ali to piše u više izvora. Čitajte Hawkinga i slične autore.
5. Rekao sam da je tehnika stvari temelj materijalne kulture a time i kulture u cjelini.
6. Što postoji prirodna tehnika od koje možemo učiti još ne znači da se mogu prirodna rješenja bez poteškoća pretvoriti u tehničko rješenje. Dalek je to put koji zahtijeva izume, dakle iz-uma. Isto ono što rade i drugi, npr. filozofi.
7. Bit će još jednom govora o povezanosti Prirode i tehnike stvari.
8. Ne ću govoriti npr. o teoriji paralelnih svjetova. Ne bi bilo ni u funkciji kolegija. Ovo što pričam jeste u toj funkciji.
9. Da, strojari moraju konstruirati sva ta postrojenja potrebna fizičarima za ispitivanje čestica.
10. Jedan je dobro uočio da se ne ulazi u pojedinosti već da je to opća slika.
11. Ne mogu tumačiti podrobnije o crnim rupama, mahanju leptira i tornadu i sličnom. Morate čitati izvorne knjige. Moje je da vas potaknem. O fraktalima imate u skriptama. Općenito morate čitati skripte. U njima je popis literature pa možete produbiti gradivo.
12. Ne mogu odgovarati na pitanja o Tesli i njegovim pokusima.
13. Postoji podosta toga što znanost u cjelini ne zna objasniti. A neke temeljne stvari teško da će ikada i razjasniti.
14. Točno je da je za sada u tehnici atom “nedjeljiv” i zato ćemo u sustavnosnoj teoriji tehnike govoriti o tvari a ne materiji.
15. O zrakoplovčiću pročitajte na WEB-u. Adresa je www.dtrc.nasa.gov/Newsroom/NewsReleases/2003/03-54.html
16. Rekonstrukcija razvoja prirode je u funkciji tumačenja budućnosti tehnike koju slušate.
17. O utjecaju tehnike na čovjeka i njegov okoliš bit će govora u 5. temi.
18. Dosta vas jamra protiv filozofije. Netko je napisao da je mu je to prvi puta da je čuo praktičnu primjenu Platonova nauka o idejama. Drago mi je.
19. Uvod u tehniku mora kazati i koju riječ o kemiji. Prvo jer je kemija za nas jedna od tri temeljne prirodne znanosti koje su osnova našeg rada. Drugo zbog mene kada ću govoriti o istodobnom pravljenju geometrijskog oblika i materijala u III. semestru. Zašto je kemija dio fizike čitajte kod Gribbina.
20. O smjerovima bit će kasnije riječi.
21. Ne znam zašto ne šalju više ljude na Mjesec.
22. Tko je tijekom prvih 12 godina pročitao više knjiga bolje se izražava, bogatiji mu je rječnik i može bolje uvjeravati druge u svoje zamisli. Obično saznanja bolje pretvara u znanje i spoznaje.
23. Za čitanje o determinističkom kaosu ima više knjiga, jedna je od Jamesa Gleicka: \"Kaos: Rađanje nove znanosti\" (izdavač Izvori). Naša znanstvena novakinja mr. sc. Gordana Barić izvrsno je iskoristila misli iz te knjige za analizu poslovanja u poduzeću. Ona je napisala i dodatak za one koje zanima nešto više o teoriji kaosa. Hvala joj.
24. Otpresak je proizvod dobiven jednim od brojnih postupaka prešanja.
25. Što je artefakt pročitajte u skriptama.
26. Kod nekih prevladava veliki pesimizam. Zašto?
27. Jedan upozorava da treba zaoštriti pitanje brbljanja. Morat ću to ispuniti. Najprije se ide naprijed a zatim će biti molba za napuštanje predavanja.

O determinističkom kaosu za znatiželjno slušateljstvo kolegija “Uvod u tehniku” Mr. sc. Gordana Barić Ono što bi se moglo nazvati starom znanošću započinje onim što je povijest zabilježila pod prvom znanstvenom revolucijom, radovima i otkrićima Kopernika, Galileja, Keplera i Francisa Bacona. Newtonova tri zakona temelj su klasične mehanike, na kojoj se temeljila cjelokupna znanost gotovo do današnjih dana. Osnova je Newtonijanskog pristupa proučavati sustave odvojene od okoline, dijeleći ih u elemente od kojih su sastavljeni, i proučavajući njihovo ponašanje, predvidjeti ponašanje sustava kao cjeline u budućnosti. Jednostavnost, determinizam i mogućnost određivanja budućih događaja, linearna veza između uzroka i posljedica, obilježja su ovog, može se reći, klasičnog pristupa. Newtonijanski je pristup bio prihvaćen u cjelokupnoj znanstvenoj zajednici, kako na području prirodnih tako i na području brojnih drugih znanstvenih disciplina npr. ekonomije, politike, sociologije i psihologije. U politici se još i danas govori o pokretačkim kotačima vlade i mašineriji moći, u sportu se o atletama govori kao o dobro podmazanim strojevima, a u poslovanju, Frederick W. Taylor je uveo Newtonijansku mehaniku u poduzeća. Mehanicistička slika svijeta prenošena je na i proučavanje ljudske prirode. Međutim, mehanicistički je pristup počeo pokazivati određena ograničenja već krajem devetnaestog stoljeća. Rješavanje misterija radijacije crnog tijela početak je oblikovanja kvantne fizike. Sredinom dvadesetog stoljeća, zahvaljujući također problemima s mehanicističkim pristupom, prema kojem je bilo za očekivati kako će fizikalni sustavi zadržati stanje reda kao odgovor na predviđene promjene, razvijaju se teorija kaosa i teorija kompleksnosti. Sve ove znanosti uvode potpuno nove i katkada pomalo bizarne pristupe u objašnjenju ponašanja prirode i fizikalnih sustava. I dok se stara znanost zasniva na pretpostavkama stalnih, linearnih promjena, u novoj se znanosti mora voditi računa o naglim pomacima, dramatičnim promjenama neovisnim o onome što se događalo prije njih. Razvoj sistemske teorije imao je utjecaj na mnoga znanstvena područja kao što su ekologija, sociologija, tehničke znanosti, management i to uvođenjem koncepta pozitivne i negativne povratne veze. Ono što nedostaje današnjem sistemskom pristupu jest to kako on ne može oblikovati takove holističke (cjelovite) modele u kojima se pojedini elementi nekog sustava mijenjaju, zbog svog djelovanja, upravo u tom sustavu. To se objašnjava pristupima s područja kvantne fizike. Kvantna fizika donosi potpuno nove pristupe u odnosu na ranija istraživanja u fizici. Ona nije redukcionostička i deterministička. Promatrač nije odvojen od onoga što promatra. U klasičnoj je fizici ponašanje sustava suma ponašanja dijelova toga sustava, dok u kvantnoj fizici cijeli sustav može imati daleko razvijenija svojstva koja nisu izvedena iz svojstava njegovih pojedinih dijelova. Razvija se holistički (cjeloviti) pristup i uzima se u obzir sinergijski učinak. Teorija katastrofa u žarište svog proučavanja postavila je nelinearnost i stalne polagane promjene. Teorija kaosa objašnjava kako vrlo jednostavni deterministički sustavi mogu prijeći u kaotičnu nepredvidivost, ukoliko se male fluktuacije početnih uvjeta u istim procesima pojavljuju tijekom vremena. Kaos je jedna vrsta kompleksnog ponašanja, a kompleksnost je stanje između reda i kaosa u kojem sustavi iskazuju najveću moguću razinu svoje kreativnosti. U linearnom svijetu, elementi postoje nezavisno jedan od drugoga i kada međusobno djeluju čine to na jednostavan, unaprijed predvidljiv način. U nelinearnom dinamičnom svijetu, svi su dijelovi u odnosu sa svima drugima i međudjelovanje pojedinih elemenata dovodi do nepredvidljivih kompleksnih rezultata. U takovu svijetu je međudjelovanje i odnosi među pojedinim elementima osnovni organizacijski princip. Mnoge su pojave u Prirodi, nasuprot dosadašnjem shvaćanju, nelinearne. Znanstvenici mijenjaju dosadašnje poimanje Prirode i mnoge prirodne pojave se danas drugačije objašnjavaju no što se to činilo prije pedesetak, pa i manje godina. Odbacuje se Newtonijanski, mehanicistički, uzročno-posljedični pogled na svijet, dominantan gotovo dvjesto pedeset godina. Otkrića na području kvantne fizike koriste se kako bi se prikazala umreženost današnjih poduzeća koja je zasnovana na velikom broju međuveza. Otkrića na području biologije i kemije se rabe kao metafora pomoću koje se objašnjava kako su neravnotežno stanje i stalne prilagodbe nužnost kako bi se preživjelo u stalnomijenjajućem (vrtložnom) okruženju. Teorija kaosa se koristi kako bi se objasnilo kako je upravo kaos potreban da bi se stvorio novi red. Stabilnost nije ono čemu treba težiti. Teorija kaosa i teorija kompleksnosti na razini organizacije kao sustava, ekonomije kao sustava (tada organizacije kao podsustava) i pojedinca kao podsustava organizacije služi kao analogija. Jer znanstvenici su pronašli sličnosti (prije svega brojni poslovni savjetnici koji su rješavali konkretne probleme u pojedinim poduzećima) s događajima i pojavama u Prirodi, te su se u traženju rješenja okrenuli područjima kojima su se objašnjavali ti događaji i pojave. Osnovne su ideje istraživanja teorije kaosa i kompleksnosti stigle sa Santa Fe instituta u Los Alamosu, istog onog gdje je, nažalost, proizvedena prva atomska bomba. Široku mogućnost primjene spoznaja do kojih su došli na tom Institutu uočili su prvo fizičari i meteorolozi. Danas se na nekim sveučilištima, u okviru poslijediplomskih pa čak i dodiplomskih studija ekonomije, predaju kolegiji koji uključuju teoriju kaosa i kompleksnosti (Standford University; State University of New Mexico; London School of Economics and Political Science; University of Walls College, Newport; University of Western Sydney; University of Texas, Dallas; University of North Texax, Denton; Portland State University; The University of Warwick: …). Najviše se ideja primjenjivih na području društvenih znanosti crpi iz radova Fritjofa Capre (Schumacher College, Velika Britanija), Stuarta Kauffmanna (Santa Fe Institut), Jamesa Gleicka (Kaos - rađanje nove znanosti), Rogera Lewina (Complexity: Life at the Edge of Chaos), Kevina Kelly-ja (Out of Control: The New Biology of Machines, Social Systems, and the Economic World), Davida Boje-a (State University of New Mexico), Eve Mitleton-Kelly (London School of Economy). Neki od navedenih znanstvenika bave se temeljnim, a dobar dio njih primijenjenim istraživanjima na području poslovnih organizacija. Od novih znanstvenih disciplina nekako je najranije primjenu u organizaciji i managementu našla kvantna fizika, zatim su primijenjene spoznaje iz kemije i biologije i promjene u poimanju živih sustava, pa samim time i poduzeća, a na kraju su na red došle teorija kaosa i teorija kompleksnosti, kroz stvaranje novog reda (od ograničene stabilnosti preko nereda dolazi se do nove ograničene stabilnosti, u kojoj poduzeće djeluje u prividnoj ravnoteži koja već u slijedećem času, zbog utjecaja iz okoline, ne samo na poduzeće u cjelini, već na neki njegov dio može biti promijenjena). Jedno od bitnih činjenica kojima se teorija kaosa bavi jest osjetljivost o početnim uvjetima, te činjenica kako male promjene mogu dovesti do jako velikih promjena u konačnici, što predviđanja čini nekorisnima. To je postalo činjenicom i u ekonomiji i u poslovnim organizacijama, zbog često promjenjivih uvjeta poslovanja i vrtložne okoline poslovnih organizacija. Što učiniti, kakove odluke donijeti, pokušava se dokučiti upravo onim znanstvenim disciplinama kojima se objašnjavaju i druge pojave koje su osjetljive o početnim uvjetima. Analogije su ono što povezuje znanstvenike s različitih područja, a primjenom posebice prirodnih znanosti na društvenim područjima potvrđuje se nedavno izrečeno (akademik V. Paar) o interdisciplinarnosti kao nužnosti sadašnjosti, ali još više budućnosti znanstvenika. Zatvaranje u okvire pojedinih disciplina besmisleno je posebice ako se znanstvenim istraživanjima definiraju temeljna pravila koja su primjenjiva svugdje.