Oglasne ploče

SVIĐA MI SE T. Bunjevčić, B. Crnobrnja, G. Dremel, D. Topalović, K. Vešligaj, N. Vlašić, V. Vukoja, M. Zovak. OPĆI ODGOVORI

1. Počet ćemo kolokvij čim se smjestite, pa ćete imati više vremena za rješavanje.
2. Najviše pitanja bilo je vezano uz primjedbu o tolerancijama. Jedan je podupro moj stav, ostali su se jako uzbudili. Ne preopširno o tome. Godine 1963. prof. dr. sc. Aleksandar Đurašević je doktorirao na ovom Fakultetu s temom koju sam kasnije nazvao općom teorijom sklapanja. Pokazao je da je sustav tolerancija poznat kao ISO-norma s tolerancijama tipa H7/g6 neprirodan. Tolerancije su određene prema jednadžbi gdje su koeficijenti umjetno smišljeni. Tolerancije su skokovite pa je primjerice ista za 50,01 i 80,00 mm, što sigurno nije. Imao sam povlasticu prisustvovati predavanjima na postdiplomskom koje je držao o toj temi, mislim samo jednom prof. A. Đurašević u trajanju od 30 sati. Za mene on je bio najveći i najutjecajniji profesor našeg Fakulteta šezdesetih i sedamdesetih godina XX. stoljeća. O njegovoj općoj teoriji sklapanja predajem u VII. semestru i kada odem, mislim da više ne će predavati nitko. Nekoliko osnovnih misli iz njegove teorije jesu. Suprotno ISO tolerancijama koje kažu da se najbolji sklopovi postižu s dvodijelnim sklopovima, prema prof. A. Đuraševiću postižu se najgori. Što više dijelova u sklopu, bolji rezultati. Zatim bolje je izabrati sklop npr. H7/g7, dakle ista tolerancija za provrt i osovinu. Istu toleranciju za osovinu i provrt uveli smo u polimerstvu još 1965. u tadašnji JUS G.A1.500. Pretpostavka za njegov pristup je da se mjeri svaki komad (danas normalna stvar) i da ne upotrebljavanju čvrsta mjerila (kalibre) i samo se odluči da je komad dobar ili loš (količina informacija jednaka nuli). Toleriranje s pomoću ISO norme je nužno kada je sklapanje slučajno, npr. sklop utičnice i utikača. Na predavanju bit će objašnjen jedan primjer. Slušajući prof. Đuraševića i njegove komentare (ponovno potvrda da treba ići na predavanja) došao sam do zaključka da njegova teorija je izvrsna za alatničare. To sam napisao još 1965. Mi smo to provjerili u tri diplomska rada (B. Zelić, R. Kokolek i Ž. Vučemil) i jednom magistarskom (A. Tušek). Navode se samo neki od radova koje smo objavili o toj temi. Pa ako nekoga zanima, dat ćemo mu kopiju rada. A što tu teoriju nisu prihvatili neki drugi, to je njihov problem a ne moj.
3. Ravni kanali za temperiranje omogućuju ujednačenije temperiranje nego okrugli. Ali priča je znatno dulja nego što je moguće odgovoriti na ovom mjestu. U VII. semestru se o tome govori oko 6 sati.

Popis literature o tolerancijama:

1. Čatić: Die allgemeine Passungstheorie und ihre Anwendung bei Kunststofferzeugnissen, Kunststoffe 64(1974)3, 141-146.
2. Čatić, B. Zelić: Herstellung von Werkzeugen zur Plastverarbeitung nach den Prinzipien der allgemeinen Passungstheorie, Plaste und Kautschuk 27(1980)7, 390-397.
3. Čatić, B. Zelić, R. Kokolek: The General Theory of Assembly and its Application to the Production of Moulds and other Tools, Advances in Polymer Technology 2(1982)4, 241-258.
4. Čatić, Ž. Vučemil: A Way of Assembling Multicomponent Cavity Parts for Electrical and similar Industries, Plastics and Rubber & Processing and Applications, 4(1984)4, 379-380.
5. Čatić und Mit.: Zusammenbau mehrteiliger Werkzeugeinsateinsatze nach der Prinzipien der allgemeinen Passungstheorie, Plaste und Kautschuk 30(1983)6, 212-215.
6. Čatić, B. Zelić: General Theory of Assembling and its Application to the Production of Molds, 37th ANTEC, Society of Plastics Engineers, New Orleans 1979, 293-297.
7. Čatić, R. Kokolek, J. Zorić: Assembling of fits with more than two assembling parts, 39th ANTEC, Society of Plastics Engineers, Boston, 1981, 306-307.
8. Čatić, B. Zelić, R. Kokolek, Ž. Vučemil: Primjena opće teorije sklapanja u gradnji kalupa i alata, 1. kolokvij o konstrukcijskoj primjeni i preradi polimera, Društvo polimerijskih inženjera, Zagreb, 1984, 63-73.
9. Tušek, I. Čatić: Optimalno sklapanje dijelova kalupa i ostale opreme primjenom opće teorije sklapanja, Kalup-središnji element proizvodne linije za preradu polimera, Društvo plastičara i gumaraca, Zagreb, 1986, 14/01-03.
10. Čatić: Tolerance et normalisation: comment ameliorer l'emmanchement des pieces moulees: Plastiques modernes et elastomères 20(1968)2, 99-107.
11. Čatić: Dopuštena odstupanja odljevaka izrađenih injekcionim prešanjem, Kemija u industriji 14(1965), 845-849.
12. Čatić: Teorija dozvoljenih odstupanja i alatničarstvo, IT - Novine br. 164 (1966). Čatić, J. Bukta: Obrazloženje uz prijedlog standarda "Tolerancije dužinskih mjera i oblika za proizvode od plastičnih masa", Standardizacija (1967)2, 8-9.
13. Čatić: Dopuštena odstupanja otpresaka od poliplasta, dopuštena odstupanja dijelova kalupa, Tehnika 18(1969) 651-655.
14. Čatić: Jedna od mogućnosti boljeg sklapanja dijelova od poliplasta, Kemija u industriji 18(1969)2, 77-83.
15. Čatić, B. Zelić: Poboljšano sklapanje dvodijelnih sklopova u gradnji kalupa, 6. jugoslovenski simpozijum o hemiji i tehnologiji makromolekula, Unija hemijskih društava Jugoslavije, Novi Sad, 1979, Glasnik srpskog hemijskog društva, knjiga 44(1979), 1-2.
16. Čatić, R. Kokolek: Primjena opće teorije sklapanja na višedijelne sklopove u gradnji kalupa i ostalih alata, 7. jugoslavenski simpozij o kemiji i tehnologiji makromolekula, Unija hemijskih društava Jugoslavije, Opatija, 1980, 251.