"Meni je prije svega važna obitelj. Moj rodni kraj su Sikirevci, mjesto u Slavoniji. Potječem iz velike obitelji od jedanaestero djece, od dva brata koji su živjeli u istoj kući. Trudim se pružiti svojoj djeci sve što mogu, a najviše sam ulagao u školovanje svojih kćeri. Često izbjegavam moderne trendove. Kada mi u banci kažu da mogu to preko računala riješiti, ja kažem: „Gospodična, ne mogu ja ovaj ugođaj simulirati“. Tjeraju vas u adijabatski sustav – ja i nitko više – ma dajte, nitko nije otok. Često u pauzi od predavanja sjedim na klupi ispred predavaonice jer se volim približiti studentima i odgovoriti im na sva pitanja. Uvijek im kažem da se bolje riješiti obaveza prije nego poslije, a s time se slaže i moj najdraži drugi zakon termodinamike – što se više odlaže, to je više rada potrebno da se to odlaganje kompenzira. Volim uspoređivati termodinamiku sa životom."

"Smatram svoje zanimanje svojim poslanjem. Uvijek sam davao svoj maksimum jer su i prije mene ovdje koračali profesori koji su ostavili veliko nasljedstvo. Profesori nisu ni svjesni što može nekoga potaknuti i kakav se div može probuditi – a svaka generacija ima svoje nositelje. Predavao sam za 18,000 studenata, cijeli jedan grad inženjera je učio od mene. Ponosan sam na svoje studente, a prijateljski sam raspoložen i prema svojim kolegama. Već 41 godinu dolazim na posao bez gorčine, radostan zbog još jednog dana života. Kako bi Leibniz rekao: 'Svaki trenutak je monada koja me čini sretnim.' "

Antun Galović, profesor

Humans of FSB