Život na FSB
Humans of FSB: Kristijan Lucijetić, student
"Prvi puta kad sam se okušao u jedrenju, stavili su me u malu jedrilicu, takozvanog Optimista. Bilo je strašno nevrijeme, valovi od metar i pol, orkansko jugo.. Katastrofa. Ubrzo sam se prevrnuo, nakon svega nekoliko metara. Kasnije me otac učio jedriti, nakon čega je on otišao na plažu, a ja sam se zahvaljujući njegovim uputama oslobodio straha. Shvatio sam da počinjem uživati u jedrenju, u toj slobodi, mirisu mora, pa i vjetru. Ako doživiš veliki neuspjeh, a kasnije se iz tog neuspjeha izvučeš, onda možeš uspjeti u bilo kojoj nepredvidljivoj situaciji. Odmalena me zanimao svijet oko mene, kako funkcioniraju živi organizmi, društveni odnosi, tehnologija… Rastavljao sam sve stvari da vidim kako funkcioniraju. Oduvijek sam htio spojiti biološko s tehnološkim – imitirati prirodu – jer ona uvijek pruža najsavršenija rješenja. Ljepotu vidim u svemu, pa i najmanjim stvarima, a to pokušavam prenijeti drugima putem fotografije. Jednom sam se tako na plaži zagledao u svoju ruku i tada mi je na pamet pala misao o robotskoj imitaciji ljudske ruke. Shvatio sam da želim napraviti nešto takvo, protezu koja bi bila savršena. Proučavam umjetne materijale koji bi oponašali mišićna vlakna, surađujem s kolegama s Medicinskog fakulteta, čitam knjige, članke, sve u svrhu ostvarivanja tog cilja. Što je veći izazov, to ću ga lakše prihvatiti. Uživam u rješavanju problema. Upisao sam smjer dizajna medicinskih konstrukcija, gdje učim kako medicinski jezik prevesti u konstruiranje, te brojna druga znanja čija će mi primjena pomoći u implementaciji tehnologije na biološke organizme. Međutim skoro polovicu stjecanja znanja, izuzev fakulteta, stječem vlastitim istraživanjem, jer ako nemaš cilj i ne znaš što želiš, nikakva škola ti neće pomoći. Ono čemu ja težim je pomoći ljudima i promijeniti svijet. Uvjeren sam da ću u tome i uspjeti!"
Kristijan Lucijetić, student