Humans of FSB: Mario Bosnar, studentMario: “Konstruiram u firmi koja radi za BMW i moj zaključak je da ako učiš da naučiš - na višim godinama ćeš shvatiti da jako puno znaš i da to znanje možeš na puno načina primijeniti. Moj smjer, smjer Robotike i mehatronike, je poseban - svi smo praktični ljudi. Tako sam i ja odlučio napraviti svoj dron za što mi je trebala godina i pol dana. Imao sam viziju ljudi kojima letjelica može omogućiti nabavu stvari s udaljene lokacije, na primjer dostavu pizze dok sjede doma i debljaju se. Naravno, šalim se! Na kraju nije tako jednostavno i ne radi se samo o pizzama nego o proračunima mase, materijala, naprezanja, deformacija, fluida… U procesu kreiranja prvo dobiješ ideju i onda razmišljaš kako bi ona izgledala u stvarnosti. Upališ SolidWorks i crtaš modele i naravno da će tek treći ili četvrti pokušaj bio koliko-toliko uspješan. Onda kupuješ dijelove ili 3D printerom izrađuješ vlastite. Za dron sam kupio gotove motore, mikrokontrolere i senzore koje sam spajao i programirao u Pythonu, a sve ostalo sam izradio sam. Pazio sam i na dizajn, ali sam zaboravio da kada stavim baterije i još neke stvari, neće izgledati kao i bez njih. Sada nije baš lijep, ima jako puno žica. Velik je to dron mase 4 kilograma koji može sa sobom podići još 8 kilograma. Ima 4 jaka motora koji imaju po 700W. Dronom upravljam preko interneta s dva joysticka koji su također programirani u Pythonu. Jedan u desnoj ruci kontrolira smjer kretanja, a drugi u lijevoj ruci je onaj obični za gas - kada pomakneš joystick u lijevo dron se nagne u ljevo, kada ga pomakneš u desno nagne se u desno, ako ne pojačaš gas dron će lebditi na mjestu. Oba joysticka imaju svoj mikrokontroler kojim se spajaju na bilo koju Wi-Fi mrežu, a zatim i kod mene doma na server od kuda uzimaju podatke." Humans of FSB: "Zvuči kao evil master plan iz crtića." Mario: "Jelda!"
| |