Novosti

Krenula sam s plivanjem sa 6 godina, u zadnjoj godini vrtića. Kadeti su najmlađa kategorija koja može sudjelovati na državnim natjecanjima. Prije toga, do petog razreda osnovne škole, svi smo početnici, s tim da dečki kasne dvije godine za curama. Kod cura, zbog puberteta i hormona, početkom srednje škole obično dođe do stagnacije. Ja sam plivala intenzivno do trećeg razreda srednje, kada sam zbog problema s ramenima prestala.

Trening se sastoji od rasplivavanja i glavnog dijela. Glavni dio ovisi o dijelu sezone: pred natjecanje ili baza. Prije natjecanja se plivaju manje staze jačeg intenziteta do 6 km, a ostatak sezone radi se kondicija i plivaju duže staze oko 9 km. U fazi baze nabijaju se kilometri i izdržljivost, pa su mi treninzi najčešće bili dvaput dnevno. Ujutro bih otplivala 8 km, a popodne 5 km, plus teretana dvaput tjedno. Najgore je ne doći na trening jer se gubi osjećaj za vodu. Izostanak od tjedan dana znači gubitak treninga od mjesec dana. Zato između natjecanja i nove sezone imamo samo tri tjedna pauze jer bi više bilo preteško za vratiti. Državno ljetno natjecanje uvijek je početkom kolovoza, pa sam ljeto provodila u Zagrebu. Treninzi su bili ujutro i popodne svaki dan, pa bi ljeto brzo prošlo. Uvijek je bilo smiješno kad se otvorio vanjski bazen na Mladosti. Svi smo to jedva čekali jer bismo pocrnjeli tijekom treninga bez odlaska na more. Cure bi zbog jednodijelnih badića s rupama, u kombinaciji s naočalama na glavi, pocrnjele kao panda. Moj najbolji plasman bio je prvo mjesto na štafeti na državnom natjecanju. Jednom sam sudjelovala u miješanoj štafeti gdje su zajedno plivali dečki i cure. Poredak se uvijek slaže tako da prvi i zadnji budu bolji plivači, najčešće dečki. Mene su stavili prvu iako sam bila jedina cura među dečkima.

Na prvoj godini faksa krenula sam na triatlon. Do tada sam mislila da je plivanje zahtjevan sport. Potrebno je uklopiti tri skroz različita treninga u jedan sport. Plivanje bi bilo triput tjedno i potrebna je velika izdržljivost jer nakon plivanja treba odvoziti bicikl pa još trčati. Svi treninzi su kao baza u plivanju. Bilo je dana kada bi ujutro bilo plivanje, a popodne bicikl i trčanje. Svakom je plivaču trčanje zapravo mrsko jer koliko god brzo trčiš, puno se umaraš. Na vodi se uvijek možeš izvaliti i odmoriti ili promijeniti stil i smanjiti tempo. Prvi trening trčanja odradili smo vani po zimi na temperaturi ispod nule. Mislila sam da ću se smrznuti, ali mi je zapravo bilo vruće. Kod trčanja mi je najgore bilo to što sam bila jedina cura među dečkima. Nisam mogla pratiti njihov tempo trčanja pa sam obično trčala sama dok su oni trčali skupa i razgovarali. Bilo mi je teško i zato što me nitko ne „gura“ i potiče, a ja njih stvarno nisam mogu pratiti. Pitaju me kako sam sve to stizala uz faks, ali to mi nije bio problem. Sve je stvar dobre volje i organizacije.

Nina Tomičić, studentica

Humans of FSB