Novosti

U industriji elektromobilnosti izgradio sam ime tijekom godina rada i iskustva. Ključni recentni trenutak bio je kada mi se javio slovački investitor s vizijom širenja kompanije u kojoj su svi fokusirani na isti cilj: razvoj elektromobilnosti. Tako sam pokrenuo Greenway u Hrvatskoj i započeo sa skaliranjem strateške infrastrukture punjenja električnih vozila. Moj put vodio je od prve prakse u Ekonergu, gdje me mentorica Snježana zainteresirala za kružnu ekonomiju, do rada u Energetskom institutu Hrvoje Požar. Ondje sam se počeo pitati: Ako imamo rješenja za industriju i zgradarstvo, što je s prometom? Oduševila me jedna studija iz 2010. koja je zaključila da je budućnost prometa upravo elektromobilnost.

Predložili smo tadašnjoj gradskoj upravi izradu studije o uvođenju elektromobilnosti u Zagrebu. Prihvatili su, radio sam na tome godinu dana i ubrzo potom izašla je vijest da grad Zagreb pokreće prvu punionicu ‒ u trenutku kada je u Hrvatskoj bilo svega 7 električnih automobila. Radio sam kratko kao konzultant, a zatim i na projektu prodaje električne energije u Hrvatskom Telekomu. S obzirom na to da me i dalje vukla elektromobilnost, predložio sam upravi HT-a da postanemo prvi telekom koji će postavljati punionice po Hrvatskoj. Prve punionice prodali smo Splitsko-dalmatinskoj županiji. Nakon toga je uslijedila hrpa zainteresiranih poziva, pa smo projekt uspješno proširili i na ostale zemlje. Zanimljivo je da sam stavio vlastiti broj telefona na punionice i rješavao korisničke probleme 24/7 kako bih doznao sve probleme i upite. Od toga sam zatim uspio složiti skriptu od 10 pitanja i odgovora koji rješavaju 90 posto problema.

FSB je za mene bio svojevrstan bootcamp, mjesto koje te nauči razumjeti svijet u više dimenzija. Sve kreće od fizike i prirodnih zakona, a tek kasnije to nadograđuješ kroz ekonomiju i biznis, koji su ipak ljudski konstrukt. Strojarstvo me oblikovalo kroz preciznost, fokus i poštivanje rokova, a energetika mi je dala širinu: sposobnost da stvari gledam sustavno i povezano. I baš iz takva okružja dolaze i najspontanije odluke. Sjedim tako jedan dan s ekipom u SKA-i preko puta faksa, pijemo kavu i dogovaramo apsolventsku. U tom trenutku stiže poziv iz IAESTE-a: “Ima još jedno mjesto za praksu u Brazilu, jesi za?” Nisam morao puno razmišljati. I tako sam, umjesto na jedrilici na Jadranu, završio na drugom kontinentu. Ondje sam radio u istraživačkom institutu, u tri mjeseca pohvatao portugalski i ušao u potpuno drukčiji svijet. Brazil je poseban, od činjenice da se voze na šećernu trsku do toga koliko te brzo nauči prilagodbi. Cimer koji me ugostio jednom je bio otet. Ubacili su ga u auto, uzeli tenisice i izbacili van. I to ti odjednom postane dio realnosti. Naučiš da se ondje tijekom noći ne staje na crveno i da ne hodaš sa skupocjenim stvarima.

Takva iskustva te promijene. Shvatiš da se osobni razvoj ne događa u sigurnoj zoni, nego kad si izložen nepoznatom i kad se moraš snaći. Zato bih mladima uvijek preporučio: Idite, putujte, izložite se drukčijem, riskirajte. Otiđite nekamo gdje se ne možete osloniti na sustav nego na sebe. Jer na kraju, ne gradimo se kroz ekrane i taj neki 2D svijet, nego kroz stvarne doživljaje: kroz ljude, osjećaje, mjesta, mirise, zvukove. Tu zapravo počinje pravo iskustvo.

Humans of FSB