Oglasne ploče

Često sam znao upisivati izborne kolegije sa zrakoplovstva, pa bi profesori znali u šali reći: “Dobro, pa ti si naš.” Iako sam po struci strojar, zrakoplovstvo me prati praktički cijeli život. Već u osnovnoj školi učlanio sam se u klub aviotehničara (mladih tehničara), gdje sam se počeo baviti aviomodelarstvom, a kasnije u klub MAK Trešnjevka, gdje sam i danas član. Ondje sam imao mentore i podršku koja je bila ključna za moj razvoj. Učili su me svemu, gurali me naprijed i davali mi slobodu da učim kroz praksu. Upravo to znanje o RC letjelicama kasnije se pokazalo korisno, jer je to područje koje klasični zrakoplovni smjer tada još nije toliko pokrivao.

Godine 2013. bio sam dio projekta Air Cargo Challenge u Lisabonu. Bio je to zahtjevan projekt, ali s odličnim timom uspjeli smo osvojiti 4. mjesto. To nam je bila dobra priprema za natjecanje 2015. godine, kada smo, s još jačom (i iskusnijom) ekipom pobijedili. Danas su članovi tog tima vrhunski inženjeri; kolega koji je radio aerodinamiku, primjerice, kasnije je završio studij u Delftu. Ta generacija stvarno je bila posebna. Nakon pobjede dobili smo priliku organizirati isto to natjecanje. Iako je to bila velika čast, pokazalo se i kao pogreška: organizator se ne natječe, nego postavlja pravila. Umjesto inženjerskog rada, bavili smo se administracijom i logistikom, što nas ipak nije ispunjavalo. Sama ideja natjecanja je zanimljiva: svi timovi imaju sličan pogon, letjelica je ograničena gabaritima i maksimalnim rasponom krila, a posljednjih godina u bodovanje je ušla i brzina. Statički dio natjecanja odvijao se na fakultetu, a letački dio održavao se na aerodromu Lučko. Natječu se timovi okupljeni oko EUROAVIA-e, od Europe do Kine i Turske, studenti iz cijeloga svijeta.

Teško mi je jednoznačno odgovoriti na pitanje zašto baš FSB. Upisao sam se u srednju građevinsku školu, ali sam od malih nogu rastavljao igračke; više su me zanimali dijelovi i kako nešto radi nego sama igra. Nakon zrakoplovnih projekata uključio sam se i u Formula Student tim, gdje sam se najviše bavio kompozitima i tehnologijama. To mi je savršeno sjelo jer sam se još od djetinjstva bavio modelarstvom i radom s materijalima. Paralelno s diplomskim studijem radio sam studentski posao u struci. U petak sam obranio diplomski rad, a već u ponedjeljak bio sam u uredu na prvom poslu. U tom razdoblju upoznao sam i ekipu iz Planet IX-a, gdje i danas radim kao inženjer. Radili smo na bespilotnoj letjelici za nadzor granice, s autonomijom leta i do 15 sati. Bili smo u tvrtki cijele dane, često i vikendima, kako bi projekt bio završen na vrijeme.

Trenutačno vodim razvoj VTOL (vertical takeoff and landing) platforme letjelice. Zadaća letjelice je prikupljati podatke iz zraka – fotografije koje moraju biti geolocirane s preciznošću nekoliko centimetara. Te se fotografije kasnije spajaju u karte terena i 3D modele visoke rezolucije i geodetske točnosti.

Kad danas pogledam unatrag, jasno mi je da su me upravo studentski projekti, udruge i rani praktični rad oblikovali kao inženjera i da je FSB bio pravo mjesto za to.

Priča: Ana Lipovac; Slika: Ines Dedeić

Humans of FSB