Prijava  ·   Webmail  ·   Kontakt  

 








   Vijesti
Humans of FSB: Stipe Skroče, alumnus
Kad sam bio dite, did me forsira: „Šah, šah, šah!“. Tjerao me da igram e4e5, skakač Nf3, skakač Nc6, čistu talijanku. Dvi godine samo talijanka. To je dobro za početnika, no nisam znao da šah ima bezbroj lica, bezbroj taktika... Zgadilo mi se, 10 godina nisam taknuo šah. Šah je vježba, kao i matematika. Ako imaš nit, onda ti bude lakše. Kad sam se upisao na faks, stigla je obavijest da je sveučilišno natjecanje u šahu. Taman sam došao kad je otišla velika generacija šahista na strojarstvu, 3-4 puta prvaci. Došao sam na natjecanje i tamo je bila neka ekipa sa medicine, a kako je iz Zadra dosta ljudi upisalo medicinu, bio sam povezan s njima. Oni su bili ka sekta organizirani, to mi se jako svidjelo, došao je glavni vođa i uz njega desetorica. Ubacio sam im se, budući da sam ih znao. Pozvali me da dođem na medicinu igrati šah i tako sam skoro bio jedan od njih, medicinar. Onda mi je palo na pamet napraviti to na strojarstvu jer toga nismo imali. Tako je sve počelo. Sad podučavam nove generacije šahista.

Po meni, najbolje je igrati takozvani kafanski šah. Najlipša stvar u šahu je kada igraš, pričaš, popiješ koju... To je duh šaha! Ne kada mučiš i dosadno je za gledati, a nije ni gušt igrati. Tako je šah ponovno oživio u Francuskoj početkom 20. stoljeća. To je bila zaboravljena igra, igrala se samo na dvorovima, a onda je oživjela. A di? U kafićima. Piva, duhan, šah! To je bio gušt! Stvarno bih to volio, jednog dana otvoriti kafanski šah, no kultura šaha je zasad tu nepostojeća. Ako se otvori prilika i uspijem uštediti, otvaram kafić za šah, to mi je zadnji čin.

Kad sam došao u Zagreb, bio sam najglasnija i najiritantnija osoba na svijetu, stalno sam nešto vikao. Na prvom satu matematike, kad je profesor pitao tko zna riješiti zadatak, javio sam se i krenuo prema ploči kao John Wayne. Neki su se smijali, neki me smatrali idiotom, ali po meni je dobra stvar ako te ponekad ne shvaćaju ozbiljno, jer tako lakše pristupiš ljudima, a jako sam volio upoznavanja. Prozvali su me Splićo, premda sam iz Zadra. Bio sam dosta popularan, svi su znali tko je Splićo, a voljeli su me i profesori i tete iz menze. Po meni je psihologija jako bitna i u životu i strojarstvu, znati pristupati ljudima. Terma me naučila životu. Postoji proces, i on se događa u trenutnoj slici. Nema nastanka energije, već samo pretvorbe. Kao inženjer treba gledati logiku svega, cijelog života, jer cijeli tvoj život je zapravo granica sustava, a načina je bezbroj. Najbitnija stvar za mene je pronaći balans između hedonizma i odgovornosti.

Stipe Skroče, alumnus

Humans of FSB

 ARHIVA VIJESTI


Fakultet strojarstva i brodogradnje, Ivana Lučića 5, 10002 Zagreb, p.p. 102, Croatia
MB 3276546; OIB: 22910368449; PIC: 996827485; IBAN: HR4723600001101346933, tel: +385 1 6168 222, fax: +385 1 6156 940