Oglasne ploče

Kad sam imao desetak godina, život u školi mi nije bio najdraži. Bilo je tu dosta zadirkivanja i udaraca od druge djece, no upravo me to tlačenje dovelo u svijet MMA. Moja je mama vidjela da mi je samopouzdanje dosta palo i nisam više htio ići u školu, pa me odlučila upisati u klub u kojem sam i danas.

Prvi treninzi bili su mi neobični jer se nismo odmah tukli budući da smo bili klinci i tada još nismo znali paziti na sebe. Fokusirali smo se na grappling – kombinaciju hrvanja i jiu-jitsua, odličnu bazu za MMA i moju najdražu disciplinu. Kroz sparinge s drugom djecom shvatio sam nešto ključno: možeš osjetiti bol, možeš imati ozljedu, ali nitko te ne može pokolebati u onome što jesi. To mi je najbitnije što sam izvukao iz toga i nosim to sa sobom dandanas. Samopouzdanje nisam dobio samo od treninga, nego i od trenera. On mi je i danas velika potpora, ne samo u pripremama za natjecanja nego i razgovorima o osobnim problemima. Njegova potpora, uz roditelje, ključna je za moje samopouzdanje koje nosim sa sobom i tijekom studiranja.

Naučio sam i stvorio golemu disciplinu, ali onu koja proizlazi iz ljubavi prema onome što radiš. Nedavno sam morao skinuti deset kilograma za natjecanje u mjesec i pol. Iako sam osjećao konstantnu glad, snaga volje i fokus na natjecanje bili su jači. Balansiranje između fakulteta, učenja i treninga, posebice kada su natjecanja u isto vrijeme kada i ispitni rokovi, zna biti izazovno. Moj tjedan prije natjecanja je intenzivan: svaki dan večernji treninzi, a kad god stignem, jutarnji individualni treninzi s trenerom, fokusirani na tehniku.

Između svega toga je fakultet i često učenje u kasnim večernjim satima. Spavanja je malo, ali adrenalin i disciplina me drže i guraju dalje. Na turnirima zna biti i 4-5 borbi u danu. Zamislite da se pripremate mjesecima, žrtvujete vrijeme i san, izgladnjujete se, a onda izgubite prvu borbu i ispadnete u prvom krugu. Unatoč tome, imam puno medalja iz grapplinga, a u MMA-u sam se počeo boriti prije tri godine, tako da medalje tek stižu. U rijetkom slobodnom vremenu čitam stripove o Batmanu te mi je on jedan od uzora.

U MMA-u nema pravila da moraš početi mlad. Ljudi od 40+ godina dolaze na treninge i ostaju. U kavezu smo svi jednaki, bez obzira na to jesmo li umjetnici, bauštelci ili pravnici, i to je ono što volim kod toga. Kad uđeš u kavez, onaj prvotni strah nestane. Svijet oko tebe utihne i osjećaj je nevjerojatan.

Poruka koju želim uputiti je da se baciš glavom u vatru. Ako ti se pruži prilika, uzmi je! Čak i ako je malo izvan tvojih mogućnosti, prihvati izazov. Puno ćeš naučiti, steći iskustva i tjerati sebe da budeš bolji, mentalno i fizički. Samo treba imati dovoljno volje i upornosti, jer svaki se zid, s vremenom i trudom, može srušiti.

Humans of FSB