Završio sam proizvodno inženjerstvo, obradne sustave. Moja priča sa Zagrebom počinje od moje 14. godine, a s tehnikom i puno prije jer u Dubrovniku imamo obiteljsku tvrtku za obradu kamena. Po pogonu sam se vrtio i kao mali, ne smijem vam ni reći koliko sam imao godina. I tako sam jedno popodne kad sam bio u fazi biranja srednje škole, vidio na televiziji da se u Klaićevoj ulici, u Prvoj tehničkoj školi "Tesla", otvorio Centar za nove tehnologije i da je uloženo dva milijuna ondašnjih maraka. Sjeli smo u auto i krenuli za Zagreb. Imao sam 14 godina, ugledao te CNC strojeve i od tada sam zaljubljen... Odmah smo povukli papire iz Dubrovnika. Sredili smo smještaj u Učeničkom domu "Tin Ujević" u Dubravi. To vam je isto bila priča za sebe, vrhunski dom za 250 ljudi, prosječna ocjena doma je bila 4,56. Dakle, svi su prolazili s pet. Tamo je bila prava atmosfera – radna, prijateljska, družili bi se, zafrkavali – tako da mi je kroz srednju školu bilo odlično. Ekipa me dobro prihvatila, ipak sam bio jedini Dalmatinac u razredu! Nakon Tesle je prirodni izbor bio FSB, i naravno, nastavak priče s CNC strojevima.

Na FSB-u sam prve i druge godine, moram priznati, bio nečujan. Nisam se nekako izdvajao, ali sam pokazao interes za ovaj naš dio. Kad sam bio treća godina faksa imali smo kod mojih u Dubrovniku modernizaciju pogona. Svaka dva tjedna sam bio u Dubrovniku. Petkom navečer bih išao u Dubrovnik, subotu i nedjelju smo radili – kompletno sve mijenjali, montirali, švasali. Onda bih prema Zagrebu išao nedjeljom u 1-2 u noći i u ponedjeljak ujutro bio na predavanju. Možete misliti kako sam bio dobre volje ponedjeljkom ujutro. U svakom slučaju počeo sam se intenzivnije baviti svojim budućim diplomskim radom koji je bio petoosni stroj za obradu kamena. Onda me kolega Staroveški pitao: „Bi li ti htio ostati tu na faksu?“ A ja sam vam do tada gledao isključivo kako ću taj fakultet završiti i ići doma, čekao me biznis i sve. Malo pomalo i meni je bilo glupo sve to pustiti. Sad kad gledam, lako mi je imati poletnu energiju kad imam stvarno dobar motor iza sebe, svoje kolege i sinergiju s drugim poljima. Gdje god se okrenem, na koju god stranu pogledam – vidim stvari koje čovjeka ispunjavaju od jutra do mraka!

Miho Klaić, asistent