Problemi ograničenih resursa
i održivog razvoja potiču razvoj proizvoda za čiju će proizvodnju i
eksploataciju trebati što manje materijala i energije a koji će nakon kraja
životnog vijeka biti pogodni razgradnji i oporabi (reciklaži). Cilj je što
veći dio proizvoda iskoristiti nakon EOL kao gotov oblik ili kao sirovinu,
koja će ponovo ući u proces proizvodnje. Pritom dalje neupotrebljivi ili za
okolinu štetni dio treba smanjiti na što manju mjeru.
U pogledu smanjenja
energetskih gubitaka u mehaničkim i hibridnim prijenosima strojarskih
sustava postavlja se uvijek pitanje povećanja stupnja djelovanja postojećih
vrsta prijenosa snage odnosno razvoja novih koji će imati manje gubitke
snage. U vezi sa tim usko su povezani i gubici materijala kao efekti
triboloških pojava u klizno-valjnim kontaktima.
Ovi kontakti su najčešće i
glavni izvori buke koja se negativno odražava na okoliš, prije svega na
čovjeka kao korisnika strojarskih sustava. Razvijati sklopove i proizvodne
procese sa smanjenom bukom znači već u fazi koncipiranja proizvoda uočiti
mjesta nastanka, širenja i odzračivanja buke te kroz konstruktivne mjere
utjecati na nju.
Cilj projekta bio bi dakle
i istraživanje mogućnost smanjenja buke strojarskih sustava. Povezano s tim
problemima očekuje se da ovaj projekt potakne konstruktora ili proizvođača
na razmišljanje o problemima okoliša pri konkretnim zadacima koji se
postavljaju pred njim. To pogotovo što se nalazimo pred priključenjem
zajednici koja u ovom području postavlja visoke standarde.
