Novosti

Na industrijskom inženjerstvu i menadžmentu imao sam kolegije poput ekonomike proizvodnje, financija i računovodstva ‒ cijeli niz predmeta za koje sam se tada pitao hoće li mi ikada trebati. Danas, dok vodim vlastitu konzultantsku tvrtku, upravo to znanje koristim svakodnevno. Moj put do toga, međutim, bio je sve samo ne linearan.

Na FSB sam se upisao jer je i moj tata studirao na FSB-u, pa sam od malih nogu govorio da ću biti strojar. Zanimljivo je da smo imali iste profesore premda nas dijeli više od trideset godina razlike. Posebno pamtim profesora Ivu Alfirevića, koji je u indeks upisao ocjenu i mom tati i meni.

Tijekom studija počeo sam surađivati sa znanstvenikom Markom Budimirom, koji se nakon doktorata u Švicarskoj vratio u Hrvatsku i u Institutu za nuklearnu tehnologiju ‒ INETEC pokrenuo razvoj ultrazvučnih sondi za ispitivanje kritičnih pozicija u elektranama. U suradnji s njim izradio sam prijediplomski i diplomski rad, a na temelju tih rezultata stigla je ponuda za doktorat u Engleskoj. Doktorirao sam znanost o materijalima na fakultetu u Londonu, a istraživanja sam provodio u laboratoriju u Cambridgeu. Projekt na kojem sam radio bio je financiran iz EU programa Horizon, a tema je bila razvoj ultrazvučnih sondi za primjenu na visokim temperaturama. Kao inženjeru bilo mi je fascinantno vidjeti kako se spoj znanosti i industrije može pretvoriti u visokotehnološki proizvod. Taj me projekt s mikrorazine fakultetskog istraživanja uveo u makrosvijet suradnje na razvojnim EU projektima i otvorio mi pogled prema svijetu inovacija i izvora financiranja. Uvidio sam koliko ljudi ima sjajne ideje, ali zapnu kod pitanja „Odakle novac?“ ‒ i tu sam pronašao svoj novi smjer.

Prolaznost EU projekata vrlo je niska, često ispod deset posto, a za kvalitetnu prijavu potrebno je i do dva mjeseca rada. S vremenom sam shvatio da me upravo taj izazov ispunjava, pa sam pokrenuo vlastitu konzultantsku tvrtku za pripremu i provedbu istraživačko-razvojnih projekata financiranih iz fondova EU-a. Danas pomažem mladim poduzetnicima i startupima da svoje ideje pretvore u stvarne projekte. Najčešće radim s istraživačima koji tek izlaze s fakulteta i pokušavaju plasirati proizvod koji su sami razvili. Njihov je najveći izazov uvijek isti: kako osigurati sredstva i opstati dok ne postanu održivi na tržištu. Moj je zadatak pomoći im pronaći put, najčešće kroz EU fondove. Ključno je imati jasnu inovaciju, snažan tim i realan plan. Tehnologija nije svrha samoj sebi, nego alat kojim stvaramo bolju stvarnost.

Engleska me naučila važnoj lekciji: dom je ondje gdje su tvoji ljudi. Cambridge je bio prepun energije, studenata i prilika, ali i visokih troškova života. Morao sam birati između toga da živim sam u malom studiju ili da dijelim stan uz mogućnost da si priuštim nova iskustva. Izabrao sam drugo: subotnje izlete u London, muzeje, šetnje i večere s prijateljima. Na kraju shvatiš da te oblikuju upravo te male odluke.

Danas slobodno vrijeme provodim u prirodi. Najviše volim planinariti, osobito po Velebitu, a trčanje mi je postalo svakodnevni ritual. Trčim s kolicima, doslovno, jer volim uključiti dijete u sve što radim. Zajedno smo sudjelovali na brojnim utrkama diljem Hrvatske, a nedavno smo krenuli i na jahanje. Shvatio sam da uz djecu ne moraš odustati od svojih aktivnosti, samo ih pretvoriš u zajedničke. Na kraju mi je najvažnije da ostanemo zdravi, aktivni i znatiželjni.

Humans of FSB