"U prvom srednje sam za Božić dobila fotić, dva mjeseca sam tatu nagovarala na kupnju. U početku je sve bila zezancija, a onda sam shvatila koliko može biti fora. Najviše volim fotkati ljude. Nema mi ljepšeg nego kada dođem doma, pogledam fotke i nađem one spontane, kad osoba nije niti znala da ju fotkam pa se glupirala. Mislim da se licem čovjeka može prenijeti najviše emocija. A i svi smo drugačiji tako da nije moguće napraviti iste fotke različitih ljudi."

"Ja sam iz Zagreba, ali kad sam bila mala svako sam ljeto išla na odmor u selo. Iznad moje kuće je brdo na koje se volim popeti i uživati u pogledu, vidjeti sve... Mislim da bi svi trebali imati osjećaj pripadnosti nekome mjestu, gdje mogu pobjeći od grada i stresa i uživati u ljepotama prirode. Svima nam nekada treba malo odmora."

Helena Tubić, studentica

Humans of FSB