"Bavim se brdskim biciklizmom već nekoliko godina. Taj sport je ekstreman i upravo zato mi je drag - teren je divlji i tehnički zapapren. Laici bi rekli da se tim stazama uopće ne možete voziti. Nikad nisam ništa slomio, premda se dijelimo na one koji su nešto polomili i one koji će nešto tek polomiti. Kao mali sam valjda proveo više vremena na biciklu nego igrajući se s drugima - više sam volio odlutati na biciklu, nego igrati nogomet s ekipom. Mislim, volio sam i druženje, ali htio sam otkrivati nova iskustva. Na biciklu se osjećam skroz drugačije, ustvari, mislim da sam na biciklu ona osoba koja želim biti. Samo sjednem na bajk i znam da je to to. Ovo sve ostalo radim zato što moram osigurati egzistenciju. Kada sam bio na prvim treninzima, privukao me adrenalin, sloboda, ali najviše volja za borbom i natjecateljski duh. Zahvaljujući toj volji uspio sam osvojiti i državno prvenstvo. Volim se boriti!"

"Uvijek držim do nekih svojih principa i mišljenja. Nema veze što će svi u mojoj okolini reći ovo je crno, ja ću reći da je bijelo ako mislim da je bijelo. Bio je sad nedavno u mom gradu Velikoj Gorici prosvjed protiv asfaltne baze koja se radi u Gornjoj Lomnici. To je veliki problem kojeg su ljudi svjesni i zna se da je loše za okoliš. Od te šačice ljudi tamo sam bio jedan od najmlađih. U početku nisam ni ja bio za to, ali zašto ne pokušati? Ljudima svašta smeta, ali nitko ništa neće reći, nemaju neki čvrsti stav da izađu na ulice. Da se skupi više ljudi vjerojatno bi se nešto dogodilo. Gdje nam je zajedništvo?"