Tata mi je iz Sudana došao u Zagreb studirati politologiju za vrijeme Pokreta nesvrstanih, a mama je iz Bihaća. Oduvijek me bilo "na sve strane" jer mislim da svaka aktivnost kojom se bavim daje vrijednost mom vremenu. Dvije godine sam predsjednik ESTIEM-a, tri godine u zboru, šest godina plešem swing, osam godina sam trenirao ragbi… Ako si konstantno u tom nekom "flowu" onda ne gledaš na nove obaveze kao na udarce iz vedra neba, nego si cijelo vrijeme u ritmu. Prošlog ljeta održavao se Zagreb Classic festival na otvorenom. Pjevao sam, zajedno s još stotinu ljudi iz Akademskog zbora Ivan Goran Kovačić, ispred Umjetničkog paviljona – "žute zgrade" na Tomislavcu. Izvodili smo Carminu Buranu. Ljudi je bilo na tisuće, sve je bilo puno od pozornice ispred "žute zgrade", do Glavnog kolodvora. Inače smo jako glasni, ali su nam rekli da zato što je to velik prostor, trebamo dodatno ozvučenje. Onda nas je ozvučenje zeznulo jer smo previdjeli jedan mali detalj - zgradu Glavnog kolodvora. Kad smo pjevali, ona nam je vraćala jeku! Čulo se preklapanje jako puno glasova. Ali, pjevali smo Carminu već "sto puta" i odlično je prošlo… Inače, ne znam jeste li ikada čuli za Misu Marulianu, vjerojatno niste, vjerojatno se neće izvoditi ni idućih petnaest godina kao ni dosad, ali to djelo je genijalno. Nađite na YouTube-u i slušajte te stvari. Klasična glazba, hrvatska glazba – nepoznata, ali meni je otvorila oči i toliko je dobro skovana, da mi je to jedno od najdražih djela. Čak draže i od Beethovena i Mozarta.

Ahmed Abdalla, student