Još za vrijeme studija našao sam praksu u Finskoj, a nakon diplome su me djevojka i posao zadržali tamo. Bavim se digitalizacijom sektora zgradarstva. Zgrade su se prije 100 godina radile gotovo isto kao i danas, pa je to jedna od industrija koja se otad nije baš puno promijenila. Izbor termotehnike doveo me do posla savjetovanja vezanog uz toplinske sustave zgrada. S obzirom na resurse i zahtjeve koristim digitalne alate s 3D modelima. Primjerice, pritiskom na prozor takvog modela zgrade saznajem koji je to tip prozora i sve podatke o njemu. Pomoću softvera za održavanje zgrada prijavljuju se i najsitniji kvarovi u tom sustavu, makar i kad samo negdje pregori žarulja.
Finci puno više planiraju nego Hrvati. Kod njih je sve toliko dobro organizirano da se možeš samo prepustiti takvom sustavu. Kod nas je sve spontanije, brzo se dogovoriš za kavu. Tamo sam dogovor za kavu zna biti i do 4 tjedna ranije, a za slavlje diplomiranja javljaju i po 3 mjeseca unaprijed. Kad kod kuće radim zabavu, samo pozovem prijatelje da dođu piti i jesti, dok u Finskoj rade prave tematske zabave koje se sastoje od pomno planiranih večera i kodeksa odijevanja. Ljudi bolje iskoriste vrijeme, ne vise na kavama cijelo vrijeme i zato imaju milijun najrazličitijih hobija. Zbog toga na prvu i nisu toliko pristupačni, malo su hladniji, pa treba i više vremena da probiješ led s njima. Kažu da ti trebaju godine da te Finac prestane gledati kao nekog tamo prolaznika i postane ti prijatelj, no on ti nakon toga zaista bude pravi prijatelj. Imam jako dobru prijateljicu koja podučava djecu jezicima. Srpkinja je, a podučava ih i srpski i bosanski i hrvatski. Ponekad me pita kaže li se riječ ovako ili onako na hrvatskom, a kad me tako direktno pita isprva nisam ni ja siguran. Kad si u dalekoj zemlji s drugačijom kulturom, smanjuju se i razlike između naših balkanskih susjeda.

Davor Stjelja, bivši student