Život na FSB

Na ovoj stranici koristimo kolačiće kako bi korisnici mogli pristupati svojim korisničkim računima te za potrebe analize pristupa fakultetskim stranicama. Nastavljanjem korištenja ove stranice pristajete na kolačiće.

Život na FSB

Život na FSB

Humans of FSB: Denis Dergestin, student

Toga 27. siječnja 2017. položio sam ispit i došao do sestara Sofije i Jelene u stan. Igrala se utakmica Hrvatska – Norveška, polufinale Svjetskoga prvenstva u rukometu. Htio sam se odmoriti nakon naporna dana kad sam odjednom osjetio snažnu bol iznad oka, malo mi se zamutio vid i nisam osjećao lijevu ruku i nogu. Rekao sam: „Sofija, nije mi dobro“, i pokušao ustati. Nisam osjetio ništa i samo sam propao. Sestra je pozvala hitnu, meni je cijela lijeva strana bila oduzeta. Tog sam dana doživio moždani udar. Sad imam 25 godina, a kad mi se to dogodilo, imao sam 23. Kad spomenem ljudima, svi se zapitaju: „Tako mlad?!“

Možda zvuči nevjerojatno, ali ja sam od samog početka cijelu priču okretao na šalu! Dok smo se vozili u kombiju hitne pomoći, gledali smo utakmicu, i baš je Horvat bio promašio sedmerac, što nas je dovelo u produžetke! Čuo sam kako se doktori u hitnoj žale pa sam znatiželjno pitao: „Što, što?“, a oni rekoše: „Promašio je sedmerac!“ „Jaooo!“ Bio sam svjestan svega i normalno komunicirao. Taman sam pisao završni rad i bio četvrta godina faksa. Nikad neću zaboraviti kad sam medicinskog brata pitao: „Ej, oprosti, kad ću ja moć' van? Moram pisati završni. Može sutra-preksutra?“ Uslijedio je potpuno zbunjen pogled. Zezao sam se sa sestrama, mamom i tatom. Mami sam rekao: „Mi Russkije nikogda ne sdajemsja!“ što na ruskom znači: „Mi se Rusi nikada ne predajemo!“ Inače, tata je iz Zagreba, a mama iz Rusije. Baka mi živi u Rževu, gradu na obali rijeke Volge, 200-ak kilometara udaljenim od Moskve. Uvijek sam se pitao što bih ja mogao napraviti da mojima bude dobro – ne meni, meni će pomoći doktori. Možda me sad vidite okretnoga, ali prije sam bio sav zgrčen. Bio sam u kolicima jer nisam mogao hodati ni stajati, prsti lijeve ruke bili su mi zakočeni.

No želim da moja priča posluži kao nadahnuće svima – jer nikad nisam odustao. Dapače, krenuo sam punim plućima živjeti život. Prijatelj Antonio Klasnić mi je jednoga dana rekao: „Dođi na salsu. Probaj, vidi, mogla bi ti pomoći s motorikom. Prvi sat je besplatan, super je zabava, energija i druženje.“ Inače, uvijek sam se zezao: „Dobar muž mora znati kuhati i plesati, i onda je žena na pola sretna.“ Ha-ha-ha. Mislio sam si: „Pa ja šepam, kako ću sada doći plesati… Ali čekaj malo, pa preživio sam moždani, idem makar probati.“ To mi je bila najbolja odluka u životu. Zavolio sam salsu, upoznao nove ljude. Predobar je osjećaj plesati s partnericom i vidjeti da ona uživa isto koliko i ti. Salsa znači umak i predstavlja miks plesova. Meni najdraži pojam u salsi je tzv. musicality odnosno trenutci kada plesač odluči izvoditi potpuno spontane pokrete kao reakciju na sam ritam pjesme, bez praćenja unaprijed zadane koreografije. Dakle, u mjesecu siječnju doživio sam moždani, nakon deset mjeseci, u listopadu, krenuo sam na tečaj i, evo, ovo mi je već treća godina da plešem. Ne čekajte da vas nešto zadesi da biste se okušali u novim stvarima.

Denis Dergestin, student

Humans of FSB
  • Podijeli


Fakultet strojarstva i brodogradnje
Ivana Lučića 5
10002 Zagreb, p.p. 102
MB 3276546
OIB 22910368449
PIC 996827485
IBAN HR4723600001101346933
tel: +385 1 6168 222
fax: +385 1 6156 940
Sveučilište u Zagrebu
Ministarstvo znanosti i obrazovanja

Mapa stranica