Život na FSB
Humans of FSB: Andrej Razumić, asistent
Moje glazbene vode krenule su kada sam se upisao u glazbenu školu – instrument: harmonika. Ondje sam stekao dobre osnove, no s vremena na vrijeme osjećao sam da mi nešto nedostaje, i tu sam se počeo zanimati za zabavnu glazbu. U glazbenoj školi sve se svira preko nota, s zabavna se glazba svira preko sluha. Upravo to mi je bio pravi izazov. Uvijek sam jedva čekao da moji omiljeni izvođači izbace novu pjesmu i da ju ja pokušam „skinuti“. Suzdržavao sam se od pjevanja, ali sam shvatio da samo sviranje, pogotovo harmonike, bez pjevanja i nije toliko interesantno.
Najveći izazov u glazbi mi je pisanje pjesama i pri tome uvijek prvo radim glazbu. Sjednem za klavijature i počnem svirati. Ne vjerujem pretjerano u inspiraciju samu po sebi, već vjerujem da ona dođe kad kreneš raditi. Uvijek otprilike znam što želim dobiti. Ipak, ne dobijem uvijek onakvu glazbu kakvu želim, ali uvijek znam je li skladana glazba dobra ili ne. Nakon toga prijatelj s PMF-a piše tekst na moju skladbu i tako nastaju kompletne pjesme koje kasnije pjevam. Upravo se toj kombinaciji ljudi najčešće čude. Tako je nastalo više pjesama, a odlučio sam objaviti i Kleptomanku, koja mi je zvučala posebno mladenački. S tom sam pjesmom nastupao na nekoliko festivala, a na jednom sam s dvije plesačice osvojio titulu najboljeg scenskog nastupa. Naravno, ima tu još puno napisanih pjesama, a neke čekaju spremne i sad.
Tijekom studiranja bio sam na „Savi“ i imao harmoniku sa sobom; ostalo možete pretpostaviti. Imao sam odličnu ekipu koja se puno zabavljala, ali i polagala sve u roku. To me, naravno, dodatno motiviralo, pa sam i ja dao sve u roku. Za mene su najbolje „fešte“ one koje napravim sam, a harmonika mi služi samo kao dodatni alat da zabavim ljude i iznimno uživam u tome. Na „fešti“ nije bitno samo dobro svirati, nego je iznimno bitno napraviti i jako dobru atmosferu. Jednom sam bio pozvan svirati na proslavi diplome, i to upravo studentu s FSB-a. Kada sam došao, cijelo je društvo bilo iznenađeno: Što asistent koji im je jutros predavao radi na toj proslavi?! Pravo je iznenađenje pak nastalo kad sam izvadio harmoniku iz auta, jer zapravo nisu znali tko treba doći svirati. Ipak, mogu reći da je, unatoč prvobitnom šoku, vrlo brzo nastala opuštajuća atmosfera.
Andrej Razumić, asistent
Humans of FSB
Najveći izazov u glazbi mi je pisanje pjesama i pri tome uvijek prvo radim glazbu. Sjednem za klavijature i počnem svirati. Ne vjerujem pretjerano u inspiraciju samu po sebi, već vjerujem da ona dođe kad kreneš raditi. Uvijek otprilike znam što želim dobiti. Ipak, ne dobijem uvijek onakvu glazbu kakvu želim, ali uvijek znam je li skladana glazba dobra ili ne. Nakon toga prijatelj s PMF-a piše tekst na moju skladbu i tako nastaju kompletne pjesme koje kasnije pjevam. Upravo se toj kombinaciji ljudi najčešće čude. Tako je nastalo više pjesama, a odlučio sam objaviti i Kleptomanku, koja mi je zvučala posebno mladenački. S tom sam pjesmom nastupao na nekoliko festivala, a na jednom sam s dvije plesačice osvojio titulu najboljeg scenskog nastupa. Naravno, ima tu još puno napisanih pjesama, a neke čekaju spremne i sad.
Tijekom studiranja bio sam na „Savi“ i imao harmoniku sa sobom; ostalo možete pretpostaviti. Imao sam odličnu ekipu koja se puno zabavljala, ali i polagala sve u roku. To me, naravno, dodatno motiviralo, pa sam i ja dao sve u roku. Za mene su najbolje „fešte“ one koje napravim sam, a harmonika mi služi samo kao dodatni alat da zabavim ljude i iznimno uživam u tome. Na „fešti“ nije bitno samo dobro svirati, nego je iznimno bitno napraviti i jako dobru atmosferu. Jednom sam bio pozvan svirati na proslavi diplome, i to upravo studentu s FSB-a. Kada sam došao, cijelo je društvo bilo iznenađeno: Što asistent koji im je jutros predavao radi na toj proslavi?! Pravo je iznenađenje pak nastalo kad sam izvadio harmoniku iz auta, jer zapravo nisu znali tko treba doći svirati. Ipak, mogu reći da je, unatoč prvobitnom šoku, vrlo brzo nastala opuštajuća atmosfera.
Andrej Razumić, asistent
Humans of FSB