Nikad prije nisam bio netko tko bi preuzeo inicijativu za nešto. Donedavno sam bio dosta povučen i više sa strane promatrao što se događa. Kolega Mikšik i ja došli smo na ideju da osnujemo glazbeni ansambl na našem fakultetu. Problem, čak i pri pokretanju nečega što voliš, je taj što nitko ne želi napraviti prvi korak. Do mene je došla riječ da je asistentica Martina Odeljan na vježbama spomenula želju za osnivanjem studentskoga glazbenog zbora. Tako sam otišao na konzultacije iz terme i iznio ideju o osnivanju klape. Krenuli smo s poznatim ljudima, ali smo shvatili da nismo dovoljno brojni. Uskoro smo objavili oglas o održavanju audicija kako bismo razvrstali ljude i napravili neku selekciju. Ugodno me iznenadio broj ljudi koji se odazvao. Nije ih bilo ni previše ni premalo. Na fakultetu takve organizacije funkcioniraju drugačije. Netko će diplomirati, netko imati ispite, pa cijelo vrijeme trebaš biti otvoren za primanje novih članova koji se tek trebaju uhodati. Nisam znao što očekivati: hoće li se pojaviti ljudi koji imaju iskustva, znanja i smisla za glazbu ili oni koje to samo zanima. Na kraju je ispala jako dobra ravnoteža i shvatio sam da imamo puno ljudi na faksu koji se bave glazbom, talentirani su i obrazovani. Dobili smo prostor za probe na fakultetu, ali baš prije prve probe krenuo je prvi lockdown i županije su se zatvorile. Slijedilo je pola godine bez ikakve aktivnosti. Na početku nove akademske godine ponovno sam okupio ekipu i krenuli smo s redovitim probama svaki tjedan. U tom se razdoblju nastava svako malo prebacivala kontaktno pa online, a i u nekoliko nam je navrata fakultet zabranio okupljanje zbog epidemioloških mjera. Uz sve to, nije bilo nikakvih događanja i nismo imali priliku igdje nastupiti. To je razdoblje bilo baš teško: vježbaš, trudiš se, a nemaš to kome pokazati.
Prvi nastup održali smo tek ove akademske godine, na regati, znači godinu i pol nakon osnutka klape. Trema je bila očekivana, greškice napravljene, ali bilo je to odlično probijanje leda. Na kraju svakog nastupa zajedno komentiramo tko je što pogriješio, ali nam je najbitnije da smo nastup odradili s osmijehom.
Klapa sada iza sebe ima više nastupa, 15 članova i asistenticu Odeljan kao službenu voditeljicu. Drago mi je da smo osnovali nešto nevezano za struku što je uspjelo, unatoč isprekidanom početku. Mislim da je pravo čudo da se nismo raspali nakon više od godine dana bez nastupa i redovitih proba. Trudimo se kao ekipa držati zajedno i dobro se upoznati. Tek kad se ekipa dobro drži, možeš kvalitetno i s guštom raditi. Naravno, klapa nije namijenjena samo sadašnjim studentima, nego i onima koji su diplomirali, kao i zaposlenicima.
Samo ime klape osmislili smo tek nedavno, a odabrali smo dalmatinski naziv za kuglični ležaj. I tako je nastala Klapa Balinjera.

Eugen Kutleša, student

Humans of FSB