Zvijezda sam nagrađivanog kineskog dokumentarnog filma, a da toga nisam bio ni svjestan. Kao dijete dugi sam se niz godina borio s teškom i iznimno rijetkom bolešću. Kada se hrvatski zdravstveni sustav pokazao nemoćan, pomoć sam krenuo tražiti izvan Hrvatske. Preko jedne humanitarne zaklade uspio sam otići na liječenje u Kinu, gdje su imali razvijenu tehnologiju potrebnu za liječenje moje bolesti. Da nije bilo beskrajne potpore mojih roditelja, koji ni u jednom trenutku nisu odustajali, vjerojatno nikada ne bih bio izliječen. Samo je liječenje bilo iznimno kompleksno i iscrpljujuće, a sve se bilo dodatno zakompliciralo globalnom pandemijom.

Ugrađen mi je 3D printani stent koji omogućuje normalno funkcioniranje bubrega. Taj je medicinski postupak bio moguć zahvaljujući pravom malom inženjerskom čudu koje su doktori i inženjeri napravili. Poslije sam doznao da su o mojem medicinskom pothvatu snimili kratkometražni dokumentarni film Put pred tobom je obasjan. I dalje mi je fascinantno da je taj komad pomno dizajnirane plastike dio mene ‒ da mi omogućuje normalan život. To je bilo jedno formativno iskustvo koje me gurnulo prema strojarskom pozivu.

No taj zahvat nije bio jedini razlog zašto sam se upisao na FSB. Cijeli život „šarafam“ po nečemu i u tome pronalazim svoj unutarnji mir. Već sam tijekom srednje škole shvatio da ne želim cijeli život sjediti u uredu i raditi na računalu, nego svojim rukama nešto stvarati. Iako mi FSB na početku nije bio prvi izbor, zavolio sam ga i danas ga ni za što ne bih mijenjao. Sada sam student treće godine studija mehatronike i robotike te razmišljam da svoje daljnje obrazovanje nastavim izvan Hrvatske, možda čak i u Kini.

U slobodno vrijeme radim na starom autu moga oca, BMW-u iz devedesetih godina kojemu je potrebno puno ljubavi. To je projekt koji iz strasti prema autu, motosportu i strojarstvu napreduje polako, ali sigurno. One dane koje ne provedem zasukanih rukava oko auta, radim na motoru koji mi je druga velika ljubav. Otkad sam izliječen, shvatio sam da je najbitnije raditi ono što te čini sretnim. Istina je da je svima ponekad teško, ali naposljetku, život nije toliko ozbiljan. Nije bitan cilj, bitno je putovanje, jer svi ipak završimo na istome.

Humans of FSB