Novosti

Umjesto na maturalac, otišao sam u Irsku i bio četiri tjedna „solo“. Ideja je bila da odem tamo „propričati“ engleskim jezikom. Bio sam smješten u kući s nekoliko apartmana i imao svoju sobu. Roditelji su mi uplatili školu stranih jezika kako se ne bi dogodilo da ostanem u sobi cijeli dan. U ta sam četiri tjedna prošao cijeli Dublin, obišao gotovo sve muzeje i otišao na sve dnevne izlete po Irskoj koji su se nudili. Svi ljudi koje sam upoznao bili su u sličnom „điru“: došao si sâm naučiti jezik ‒ truditi se biti otvoren, upoznati nove ljude i komunicirati. Tada mi je bila najbolja energija u životu.

Otac ima tvrtku koja se bavi opremanjem vozila s opremom za autoškole i s opremom za osobe s invaliditetom. Kada sam bio u drugom razredu srednje škole, kupio je prvi CNC stroj i poručio mi da će taj stroj biti moja obveza u budućnosti, tako da sam već u trećem srednje krenuo učiti programirati CNC stroj. Jedan sam od onih koji je zadovoljan znanjem stečenim na faksu. Mišljenja sam da su nam na faksu rekli puno stvari i da smo puno naučili. Ja sam u prednosti zato što sam to znanje mogao odmah i primijeniti kod kuće. Moj smjer je Proizvodno inženjerstvo, podsmjer Obradni sustavi. „Piknuo“ sam točno ono što će mi poslije trebati na poslu. Kako sam se naučio raditi na stroju, počeli smo u tvrtki raditi svoje dijelove. Želim raditi posao u kojem bih mogao konstruirati i proizvesti proizvod koji ću poslije držati u ruci. Razvoj proizvoda je nešto što me veseli i to bih htio raditi ostatak svoga života.

Tijekom godišnjeg odmora u firmi, kada nemamo posla, odem na more i odradim „sezonu“ kao skiper. Jedriti sam počeo u osnovnoj školi. Roditelji su htjeli da se bavim sportom i poslali su me na jedrenje na Jarun. U početku je bila katastrofa i nije mi se svidjelo. Jedrio sam u optimistima, malim „kadicama“. Zadnji dan škole bila je organizirana regata, u kojoj sam pobijedio. To mi je diglo ego i bilo mi je bezveze odustati nakon pobjede pa sam se odlučio zadržati u klubu. Ekipa je bila super i više mi nije bilo mrsko dolaziti. Sa 17,5 godina položio sam vozački ispit za brod. Te sam godine odradio „sezonu“ kao instruktor jedrenja na moru, a proteklih nekoliko ljeta sam skiper. Kad skiperiram, ja sam ljudima alat, osoba koja zna voziti brod. Odgovornost je „na najjače“, ali ako si korektan, ispadne „ful kul“. Svaki novi brod koji vozim je isti, ali prvih par sati sve je totalno novo. Ljudima s kojima si na brodu također je sve novo. Dok se oni raskomote, izvade stvari i smjeste se, ja pohvatam sve bitno na brodu: gdje se koji konopi nalaze i gdje su prekidači. Pridružim se ponekad gostima u zabavi, no uvijek ostanem na granici profesionalnog. Zadatak mi je, zapravo, napraviti najbolji godišnji za ljude. Ako sam ja bezveze, ljudima će biti bezveze i imat će lošu priču o Hrvatskoj.

Juraj Rzounek, student

Humans of FSB