Novosti

Ljubav prema sportu razvila se rano. U srednjoj školi krenuo sam trenirati ozbiljniji rukomet. U Rukometnom klubu Zagreb proveo sam 15 godina te sam bio biran i za državne selekcije. KIF mi se tada činio kao jedino logično rješenje za nastavak školovanja. Poslije fakulteta predavao sam u osnovnoj školi, nakon čega sam bio trener muške rukometne ekipe u Bologni i Brixenu. Već 25 godina radim s našim studentima. Tjelesni i sport moj su alat preko kojega djelujem na mlade. Naša je katedra ne samo obrazovna nego i odgojna. Puno vremena posvećujem razgovoru sa studentima, želim im pomoći u životnom zaletu, da uz obrazovanje s našeg faksa ponesu i spremnost na samostalan život i ono najvažnije ‒ da uspiju u sebi razviti dobrotu. 

Jedno od ljepših životnih iskustava bio je rad u HRS-u. Trenirao sam našu žensku i mušku rukometnu reprezentaciju. Sa ženskom sam ekipom osvojio 5. mjesto na Svjetskom prvenstvu, a danas sam ponosni navijač. S tribina pratim svaki nastup naše repke. Stručni sam voditelj i predavač na Sportskom učilištu u Zagrebu, gdje obrazujem mlade trenere. Mogu reći da sam radio sa svim najboljim trenerima u Hrvatskoj, ali i u svijetu. 

Uz rad na Fakultetu, tijekom ljetnih i zimskih praznika odlazio sam u Kinu. Njihov rukometni savez izrazio je želju da dođem tamo i pomognem im u razvoju rukometa. Zbog uspjeha koji sam postigao s momčadi muške rukometne reprezentacije, u Kini sam proglašen počasnim građaninom grada Suzhoua i provincije Jiangsu. Naslov prvaka Kine osvojili smo čak 12 puta. 

Rukomet je moja pratilja kroz cijeli život, zahvaljujući njemu proputovao sam devedesetak država svijeta i upoznao druge kulture. Sport vidim kao alat kojim se čovjek modelira. Sportaši rijetko kad borave u zoni komfora, stalno su izloženi frustracijama i moraju naučiti kako raditi u stresnim situacijama, kako se smiriti. Sport, posebice timski, formira nas. Donosi nam disciplinu pa se karakter sportaša često poklapa s karakterom izvrsnih studenata.  

Danas sam u kontaktu s mnogim našim bivšim studentima i veseli me kada me prepoznaju i pozdrave na ulici i tako mi pokažu da cijene moj rad. Drago mi je što primjećuju da nisam samo odradio ono za što sam plaćen. Za mene je to mjerilo uspješnosti, trag kakav sam ostavio za sobom. Najvažnije je jednoga dana moći se osvrnuti na svoj život i biti zadovoljan kakav si čovjek bio.

Humans of FSB