Oglasne ploče

Za bicikl od bambusa čuo sam tri godine prije no što sam napravio svoj. Tema završnog rada bila mi je primjena prirodnih materijala u vozilima, gdje sam se susreo s time i dobio ideju da bicikl od bambusa bude tema mog diplomskog. Kako doma imam nekoliko bicikala i volim eksperimentirati s dijelovima, odlučio sam ga i napraviti. Uspostavio sam kontakte s ljudima koji se bave bambusom te mi je prilikom nabave materijala najviše pomogao jedan Austrijanac. Najviše sam vremena potrošio na pripremu, istraživanje, pokuse i izradu alata i dijelova, dok je samo sklapanje u garaži trajalo tri dana. Krajnjim su rezultatom svi bili oduševljeni, a mislim da mi je to pomoglo i u potrazi posla. Trenutno radim na konstrukcijama spojnih dijelova za dalekovode, a odlično je što imam pristup velikom broju tehnologija o kojima sam slušao na faksu, pa ću ovdje još puno naučiti. Nakon promocije, kad su mi javili da sam dobio posao, imao sam još dva tjedna prije nego počnem raditi. Kako bih isprobao bicikl kako valja, otišao sam njime na put prema moru. Prvi sam dan napravio najviše kilometara. Kako sam sa sobom imao šator, nakon što sam prošao Ogulin odlučio sam negdje prespavati. Razmišljao sam o kampiranju u šumi, ali nakon brojnih znakova upozorenja, medvjed ovdje, medvjed ondje, ipak sam odlučio otići u jedno od sela. Pitao sam mještane mogu li u njihovom dvorištu podići šator te su me oni, naravno, pozivali u kuću, što sam pristojno odbio i podigao šator. Djeci je to bilo nevjerojatno, koji to luđak kampira u dvorištu. Meni je tamo bilo odlično, uzeo sam pivicu i zaspao, uživajući u pogledu na milijun krijesnica. Oko četiri ujutro probudio me prodoran zvuk kukurikanja pijetla, a tek sam tada primijetio da sam postavio šator kraj kokošinjca. Nastavio sam do Senja, pa do frendice na Krk, pa do frenda u Rijeku, još sam se zaputio prema Italiji, ali više nisam imao vremena. Nakon mnogobrojnih planinarskih pohoda po skoro cijeloj Hrvatskoj, Crnoj Gori, Makedoniji, bike touringom sam se počeo baviti prije nekih pet godina. Putovanja biciklom preporučam svima. Krenite i samo hrabro! San mi je jednog dana živjeti na samoodrživom imanju, u dodiru s prirodom, sam proizvoditi hranu. Imam babu kraj Posušja, ima 95 godina i još uvijek kopa u vrtu i sadi povrće. Ne zna pisati, ali ne biste vjerovali kolika mudrost pršti iz nje!

Frano Penava, bivši student