Život na FSB

Na ovoj stranici koristimo kolačiće kako bi korisnici mogli pristupati svojim korisničkim računima te za potrebe analize pristupa fakultetskim stranicama. Nastavljanjem korištenja ove stranice pristajete na kolačiće.

Život na FSB

Humans of FSB: Vladimir Ferdelji, alumnus

Faks sam studirao na vrlo čudan način. Prve četiri godine davao sam samo uvjete tako da sam na petoj godini imao 26 ispita. Nas nekoliko sa sličnim problemom uredilo je vlastitu crtaonu na faksu: donijeli smo štednjak za kuhanje kave, televizor, krevet i stol za kartanje. Dogovorili smo se sljedeće: svatko sprema jedan ispit tako da bude profesor iz tog ispita, što je značilo da mora nabaviti sav materijal, imati sve šalabahtere i znati sve, dok svi ostali spremaju ispit da prođu. Plan je uspio, a mi smo imali gotovo dvostruko veći prosjek od ostalih studenata.

U Elektro-Kontakt sam došao nakon što sam završio fakultet i vojsku kao pripravnik za tehnologa u izradi sredstava. Ondje sam napravio jednu stvar koju osobno nisam doživljavao posebno velikom, no puno je doprinijela tvrtki. Na kalupima za preradu duromera počeo sam primjenjivati PVD postupak za zaštitu od abrazije, što im je produžilo vijek trajanja 2,7 puta. To je donijelo goleme uštede tvrtki. Tada je postojao pravilnik prema kojem sam u prve tri godine mogao dobiti 1,5 % od ušteda. Mogao sam bez pol problema uzeti stan, no odbio sam te novce jer sam smatrao da je to što sam napravio bilo u opisu moga posla. Žena je rekla da sam lud, no bio sam 100 % uvjeren da ako zadržim svoj sustav vrijednosti, to će mi se kad-tad vratiti, da će ljudi to primijetiti. Ubrzo su me unaprijedili iz tehnologa zadnje u tehnologa prve klase, a zatim sam doživio nešto što bih volio da svatko doživi, ali vjerojatno nećete. Šef mi je na jednom sastanku rekao: „Molim te, pokupi svoje stvari i sjedni na moje mjesto, a ja ću sjesti na tvoje.“ On je Radničkomu savjetu, koji je tada donosio odluke, bez mojega znanja dao prijedlog da nas dvojica zamijenimo pozicije.
U sklopu Elektro-Kontakta bilo je jedno poduzeće za proizvodnju elektroinstalacijskoga materijala od 550 ljudi u kojem Radnički savjet nije mogao donijeti nijednu odluku te su me zamolili da preuzmem to poduzeće. Kada sam došao tamo, rekao sam sljedeće: za svaku odluku koju Radnički savjet donese prema mome prijedlogu, za posljedice te odluke odgovaram ja osobno, a za svaku koju donese suprotno mome stavu, glasat će članovi pojedinačno i imenom i prezimenom će biti odgovoran svatko od njih. Samo ta rečenica bila je dovoljna da u iduće četiri godine donesemo 512 odluka, od kojih 511 u skladu s mojim prijedlogom.
Nakon te četiri godine došla je 1990. Čekala nas je pretvorba i rat je bio pred vratima. Meni je smiješno kada danas vele da je velika kriza pandemija i potres… A kakva je tek kriza četverogodišnji rat i inflacija od 1700 %, kada prestaju vrijediti ekonomska pravila!? Autonomnu pretvorbu napravili smo u doba kada ni sâm nisam znao što su dionice. Strancima (E.G.O.-u) dali smo većinski udio jer smo morali izaći na svjetsko tržište, i to je bilo najveće ulaganje u Hrvatsku te 1991. godine. E.G.O. je prije suradnje s nama držao 12 % svjetskog tržišta proizvodnje regulacijskih uređaja za električne štednjake, s nama je tijekom godina došao do 35 %. Izvozili smo 50 milijuna uređaja godišnje. Do tih smo brojki došli dijelom zbog fantastične automatizacije koju smo proveli u suradnji s Fakultetom.

Menadžment je najstresnije zanimanje na svijetu, ali je i zanimanje koje najviše hrani ego i daje najbolje financijske rezultate. Svaki dan donosiš hrpu odluka iz različitih područja. Od tebe se uvijek očekuje dobra i pametna odluka ‒ i to odmah. Rekao bih da je omjer u korist dobrih odluka u mojoj karijeri velik. To jako ovisi o timu ljudi koje imate oko sebe. U 25 godina, koliko sam bio direktor, nisam niti jednom mijenjao svoj tim koji se sastojao od petero ljudi. Od njih sam tražio da nikad ne ponavljaju moje mišljenje; tražio sam samo drugačija mišljenja i argumente za njih. Iz sobe je uvijek moralo izaći najpametnije rješenje, bez obzira na to čije je. Također je bitno uskladiti sve rizike koje tvrtka prihvaća sa svojim životnim rizicima, kao da su vaši vlastiti. To je jedini način za sinkronizaciju poslovanja firme s vlastitom ličnošću. Uzmete li prevelike rizike u bilo kojem potezu u poslovanju, ali i životu, nećete psihički to izdržati. To će vas opterećivati više nego što ste spremni podnijeti i stres će vas uništavati. U konačnici ne smijete „fulati“ kod dvije stvari u životu: kada birate s kim ćete živjeti i što ćete raditi.

Vladimir Ferdelji, alumnus

Humans of FSB
  • Podijeli


Fakultet strojarstva i brodogradnje
Ivana Lučića 5
10002 Zagreb, p.p. 102
MB 3276546
OIB 22910368449
PIC 996827485
IBAN HR4723600001101346933
tel: +385 1 6168 222
fax: +385 1 6156 940
Sveučilište u Zagrebu
Ministarstvo znanosti i obrazovanja

Mapa stranica