Kroz svoje planinarske avanture, američki nogomet i studij naučio sam kako se nositi s izazovima koji dolaze s visinama, sportom i životom. Svaka tura, svaki trening, svaki dan na fakultetu – sve mi pomaže u stvaranju ravnoteže između svega što volim. Zagreb je grad pun prilika, a ako sve bude išlo prema planu, jednog dana volio bih otići i dalje – možda u Njemačku ili Italiju. Želim vidjeti što više svijeta i putovati jer vjerujem da život treba iskoristiti maksimalno.

Sport je uvijek bio velik dio mog života. Treniram američki nogomet, što je u Hrvatskoj pomalo egzotičan sport – nas koji ga igramo ima tek stotinjak. Sve je počelo prije pet godina, sasvim slučajno, preko jedne igrice. Danas treniram u Zagrebu, igram za reprezentaciju i imam priliku sudjelovati na međunarodnim turnirima u Milanu, Frankfurtu i drugdje. Čak postoji mogućnost da jednog dana zaigram na Olimpijadi 2028. u Los Angelesu – ostvarenje snova!

Uz američki nogomet, velika strast mi je planinarenje. S ocem sam se počeo ozbiljnije baviti planinarenjem nakon korone. Osjetili smo potrebu za nečim što nas povezuje i makne iz svakodnevice, pa smo odlučili vikende provoditi u prirodi. Počeli smo s osnovnim planinarenjima, bez žurbe, a zatim smo se posvetili visokogorskoj školi kako bismo svladali sve izazove koje planine donose. Učili smo osnove – kako se sigurno kretati po feratama, snijegu i ledu. Svaka nova tura bila je prilika za nova iskustva i osobne izazove.

Veliko iskustvo bio mi je uspon na Monte Rosu, vrh visok 4522 metra. Taj uspon pamtim ne samo zbog izazova nego i zbog toga što smo prespavali u jednom od najviših planinarskih domova na svijetu. Fascinantno je bilo vidjeti kako helikopter donosi pivo, štrudle i sve ostalo što ljudima treba na toj visini. Pripreme za to bile su posebna priča – vezali smo pojasove na stablima u splitskom parku i vježbali čvorove.

Najdraži vrh dosad mi je Mont Blanc. Krenuli smo u dva ujutro, opremljeni naglavnim svjetiljkama i s  adrenalinom u krvi. Prvo smo se žičarom popeli na Aiguille du Midi, nevjerojatan vrh na 3842 metra. To je bilo kao iz filma: planine šiljaste poput baze nekog zlikovca, a okolo beskraj snijega i leda. Kad smo se spustili na ledenjak Mer de Glace, pogled na ljude koji skijaju u Chamonixu čak i usred ljeta bio je nezaboravan. Otac i ja već planiramo našu sljedeću avanturu – Matterhorn, planinu s Tobleronea.

Uz planine i sport, još jedna važna stvar u mom životu je FSB Racing Team na fakultetu. Oduvijek sam bio fasciniran moto sportom i aerodinamikom, pa sam se već na prvoj godini studija zrakoplovne tehnike pridružio timu. Iako zbog drugih obveza nisam uspio otići na natjecanje u Poljsku, cilj mi je s Racing Teamom putovati i sudjelovati na budućim natjecanjima.

Ali ništa od toga nije tlaka za mene – snijeg, led i ledenjaci moja su najveća ljubav. Za mene je planinarenje uživancija, nikad obveza. Zahvalan sam ocu koji me gura naprijed i stalno podsjeća da je disciplina ključ svega. Kako god bilo, meni je važno da faks ne bude jedina stvar u životu. Ustrajem da budem što bolji u sportu, studiranju i svim svojim avanturama. A snovi? Himalaja, Aljaska i još puno toga – jer za mene ne postoje granice.

Pave Piacun, student

Humans of FSB