FSB, točnije studij Strojarstvo, smjer Mehatronika i robotika, za mene je bio pun pogodak zato što sam još od srednje škole orijentiran na unaprjeđivanje i automatizaciju poljoprivrednog rada. Običan sam dečko sa sela čija se obitelj bavi poljoprivredom, pa sam tako i ja cijeli život u tome te sam se susretao s raznim strojevima i pomagalima za poljoprivredu. Vidim svijetlu budućnost u tome te znanja stečena na fakultetu primjenjujem na poljoprivredu.

Prve dvije godine studija dobio sam Dekanovu nagradu za najboljeg studenta generacije, što mi je puno značilo jer sam shvatio da se trud, rad i posvećenost na fakultetu isplati. Već sam dulji niz godina demonstrator iz kolegija mehanike i stvarno volim taj osjećaj pomaganja mlađim studentima u jednom od temeljnih predmeta. Za završni rad na trećoj godini konstruirao sam i izradio stroj koji sortira grah, dalje ga unaprjeđujem za diplomski rad, a već sam za isti, uz pomoć mentora, profesora Željka Šituma, dobio vrijednu nagradu na izložbi inovacija u Dubaiju. Ideja iza ovog projekta, kao što sam već spomenuo, bila je znanje stečeno na fakultetu primijeniti na nešto što će meni i mojoj obitelji u poljoprivredi služiti kao svakodnevno pomagalo i uvelike olakšati, ali i ubrzati posao.

Iznimno važnu ulogu u mojem životu ima i sport. Cijeli svoj život treniram nogomet. Prošao sam školu nogometa koprivničkoga prvoligaša Slaven Belupa, a nakon toga sam promijenio nekoliko klubova na različitim razinama, no fakultet mi je trenutačno na prvom mjestu. Kad sam upisao drugu godinu, odlučio sam spustiti se u niži rang, da ostanem u sportu, a opet da mogu punu pažnju dati fakultetu, budući da svi znamo na kakvom je glasu druga godina. No nešto mi nije dalo mira i odlučio sam se prijaviti na show „Utakmica života“, na koji sam igrom slučaja i upao. Svaka selekcija je bila bolja od prethodne, te sam na kraju ostao do zadnje emisije i nastupao na Maksimiru protiv mlade reprezentacije. Taj je dan lijala kiša i tribine su bile praktički prazne, a onda je na tribinama osvanulo sedamdesetak ljudi iz Drnja, što obitelji, što prijatelja, koji su doputovali busom i došli me podržati unatoč vremenu. Nisam izabran za pobjednika showa, ali sam iz showa izašao kao pobjednik, stekao sam mnoga poznanstava i prijateljstva i shvatio koliku zapravo podršku imam od bliskih ljudi. Također, veliki uspjeh na koji sam ponosan je i prošlogodišnje osvajanje Unisport sveučilišne nogometne lige. Uz pomoć prijatelja, kao kapetan, organizirao sam i okupio momčad koja je otišla do samog vrha te se nadam da ćemo to i ove godine ponoviti.

U životu općenito, pa tako i na fakultetu, a i u sportu, smatram da se čovjek nikad ne bi trebao zadovoljavati minimumom. Sve nagrade i priznanja koja sam dobio, nisam dobio zato što sam superčovjek, nego zato što se vodim razmišljanjem da nikad ne učim za dvojku, nego uvijek učim za peticu, jer ako znam za pet, dvojka je zajamčena. Sve više od toga može mi samo još više pomoći i otvoriti neka nova vrata, pa taj način razmišljanja primjenjujem na druge sfere života, poput sporta i svakakvih projekata na fakultetu i izvan njega. U budućnosti se želim još više posvetiti modernizaciji i automatizaciji poljoprivrede, jer smatram da će za nekoliko godina domaći uzgoj hrane biti bogatstvo koje vrijedi više od svote na računu.

Antonio Varović, student

Humans of FSB