Nisam previše komunicirala s Upravom izvan sastanaka koje dekan održava s predstojnicima zavoda i voditeljima samostalnih katedri. Jednog dana dekan Tonković i prodekan Karšaj pozvali su me na razgovor i, s obzirom na to da sam u to vrijeme bila voditeljica Katedre za matematiku, prvo pitanje koje su mi postavili bilo je: „Možete li nam objasniti zašto je prolaznost iz Matematike I toliko niska?“ Odgovorila sam im da smatram da studenti jednostavno ne uče dovoljno. Nas­mijali su se i rekli da se šale – pravi razlog zašto su me pozvali bio je da me pitaju želim li postati prodekanica za nastavu i studente od iduće akademske godine. Iskreno, to mi je bilo ugodno iznenađenje.

Rođena sam i odrasla u Šibeniku, a još od prvog razreda osnovne škole znala sam da želim studirati matematiku na PMF-u u Zagrebu. Nakon završetka diplomskog studija Primijenjena matematika, ostala sam raditi na Matematičkom odsjeku PMF-a, i to četiri godine kao asistentica, a zatim tri i pol godine kao viša asistentica. Nedugo prije isteka mog ugovora, saznala sam da se na FSB-u raspisao natječaj za docenta na Katedri za matematiku, i ostalo je povijest, ovdje sam već skoro tri godine i super mi je. S obzirom na novu funkciju, svaki mi je dan prepun obveza. Kao prodekanica, bavim se organizacijom nastave, koordiniram administrativne procese, sudjelujem u razvoju obrazovnih programa, surađujem s vanjskim partnerima i, naravno, pružam podršku studentima. Još uvijek se upoznajem s internim procesima i načinom rada Fakulteta, ali rekla bih da jako dobro surađujem s kolegama koji su uvijek spremni odgovoriti na sva moja pitanja ‒ i hvala im na tome!

Obožavam rad sa studentima i držanje nastave premda trenutačno imam smanjenu satnicu zbog funkcije koju obavljam. Koliko god stresno bilo doći na prvi sat predavanja pred 200 brucoša, s vremenom osjetim kako grupa „diše“, a i studenti mene upoznaju, tako da iskreno uživam u toj nastavi. Ne koristim slajdove, nego sve pišem na ploču i smatram da studenti dok prate nastavu i uče, isto trebaju pisati, a ne samo čitati. Nastavnik treba komunicirati sa studentima i stvoriti opuštenu atmosferu u kojoj im nije neugodno postavljati pitanja. Naravno, mnogo toga ovisi i o dinamici grupe – ako nema aktivnih pojedinaca, zna biti teško potaknuti interakciju. Na nastavi često pitam želi li netko izaći na ploču i riješiti zadatak – uvijek se nađe netko tko pristane. Studentima je to zabavno i predstavlja izazov, a istovremeno pomaže da se grupa opusti i brže poveže.

Slobodno vrijeme najviše volim provoditi s obitelji i prijateljima, a posebno uživam kada to uključuje dobru hranu i boravak u prirodi. Često planinarim, obišla sam dosta vrhova u Hrvatskoj, a u sjećanju mi je posebno ostao prvi izlet stazom PD Platak – Snježnik – Guslica u sklopu Nacionalnog parka Risnjak, na koju sam se vraćala još dva puta. A kada je riječ o hrani, moram priznati da uživam u kuhanju, posebno za društvo – bilo da se radi o pravljenju kolača ili pripremi slanih jela, od kojih mi je najdraže parmigiana s patlidžanima. Na kraju, sve je ljepše u dobrom društvu.

To bih voljela poručiti i svim studentima: iskoristite studentske dane za druženje sa starim prijateljima i sklapanje novih poznanstava, jer ne postoje stranci, nego samo ljudi koje još nismo upoznali. Izlazite, zabavljajte se, ali ne zaboravite da je fakultet vaš posao – učite redovito, pohađajte predavanja i budite uključeni. Trudite se pronaći ono najbolje u svemu što vas okružuje, ostanite vedri i pozitivni, a ako vam ikada zatreba pomoć, podrška ili imate neko pitanje – bilo da je riječ o matematici, fakultetu ili životu – moja su vrata uvijek otvorena.

Marija Galić, prodekanica za nastavu i studente, magistra matematike

Humans of FSB