Mažoretkinje su nastale kao pratnja vojsci u Francuskoj, a sam ples se temelji na zategnutim pokretima, usklađenosti i preciznosti. Iza svakog nastupa i natjecanja stoje sati treninga i pripreme, podjednako fizičke i psihičke, s obzirom na to da se na natjecanjima ocjenjuje apsolutno sve, od samog izgleda pa do detalja pokreta. Kod izgleda se ne misli na osobni izgled,  već na izgled i usklađenost uniformi koje su slikovite i najčešće u bojama grada/općine.

U Hrvatskoj mažoretkinje postoje već 30 godina, a u mom Krašiću djeluju 17 godina. Kao mala sam bila pravi zvrk i čim sam saznala za mažoretkinje, odmah sam znala da je to za mene. Od tada su postale velik dio mog života. Natječem se od sedme godine i gotovo svake godine sudjelujem na državnim prvenstvima, a najponosnija sam na srebrnu medalju koju sam osvojila s prijateljicom u duu sa štapovima.

Danas sam već pet godina i trenerica. Radim s juniorima i limačima i premda je s najmlađima ponekad zahtjevnije, upravo mi je to jedno od najljepših iskustava. Mažoretkinje su mi omogućile i da puno putujem, pa sam zahvaljujući njima nastupala na paradama u New Yorku, Šangaju i Londonu. Najviše me oduševio New York, grad koji je toliko velik i čini se kao da nikada ne spava.

Dugo sam se premišljala između medicine i nekog tehničkog područja. Oduvijek su me zanimale prirodne znanosti, ali su me, zahvaljujući bratu, posebno zaintrigirali avioni, automobili, reli i Formula 1. U jednom sam trenutku razmišljala da postanem vojna pilotkinja. Iako sam od toga odustala, ljubav prema tehnologiji i zrakoplovima ostala je jednako velika. Kada sam saznala da Fakultet strojarstva i brodogradnje na diplomskom studiju nudi smjer biomedicinskog inženjerstva, shvatila sam da je to idealan spoj mojih dvaju velikih interesa: medicine i tehnike. Upravo zato FSB za mene predstavlja mjesto na kojem mogu povezati sve ono što me oduvijek privlačilo.

Humans of FSB