Login
atlantis_login
sitebuilder_login

KONDICIJSKA PRIPREMA U FUNKCIJI ZDRAVLJA ZAGREBAČKIH STUDENATA – STANJE I PERSPEKTIVE

Katedra za tjelesnu i zdravstvenu kulturu, 05.06.2014. 13:44

 KONDICIJSKA PRIPREMA U FUNKCIJI ZDRAVLJA ZAGREBAČKIH STUDENATA – STANJE I PERSPEKTIVE

Romana Caput-Jogunica, Sanja Ćurković, Davor Pavlović i Nenad Zvonarek

Sveučilište u Zagrebu 

Rad posvećen obilježavanju 50 godina obvezne nastave tjelesne i zdravstvene kulture na Sveučilištu u Zagrebu, ak. god. 1963./1964. – 2013./2014.

 

UVOD

Prema dokumentu Vijeća Europe (2011)[1] očekivani životni vijek europljana se produžuje za muškarce 76,4 godina, a za žene 82,4 godine. Očekivano vrijeme aktivnog i zdravljem ispunjenog života za muškarce je procijenjeno 60,9 godina, a za žene 62 godine života. U istom dokumentu navode se kronične bolesti kao glavni uzrok smrtnosti i nedovoljne kvalitete života u Europi, ali i mogućnost preventivnih mjera koje mogu pridonijeti većoj kvaliteti života. Najčešći uzroci kroničnih bolesti su pušenje cigareta, konzumiranje alkohola, neprimjerena prehrana i nedostatna tjelesna aktivnost. Interesantan je podatak utvrđen Eurobarometar studijom (2010)[2] prema kojoj u muškoj populaciji koja je značajno više tjelesno aktivna u usporedbi sa ženskom populacijom, utvrđen je porast prekomjerne tjelesne težine mladih muškaraca u dobi od 15-24 godine života (22% više od BMI 25), u odnosu na žensku populaciju (14% veći BMI 25). Mnogobrojna europska istraživanja provedena na studentskoj populaciji ističu zabrinjavajući pad tjelesne aktivnosti, osobito u razvojnim fazama adolescencije, postadolescencije i odrasle dobi (Kwan i Faulkner, 2011., Ćurković, 2010., Pedišić, 2011., Pekmezović i sur. 2011, Kwan et al, 2011). Veliki broj autora (Adams et al, 2006, Gomez-Lopez i sur., 2010., Whitham i Savill, 2011.) prepoznaju i ističu potencijal sveučilišnog okruženja (kampusa) koje predstavlja posljednju stepenicu u organiziranom odgojno-obrazovnom sustavu  tijekom kojeg većina studenta proširuje znanja i interese u okviru kojih i mogućnost uključivanja u različite atraktivne izvannastavne kineziološke programe.

Jedna od preporuka Globalnog Forum Pedagogije tjelesne i zdravstvene kulture (GoFPEP, 2010.) je potreba prilagodbe nastavnih programa tjelesne i zdravstvene kulture i programa izvannastavnih kinezioloških aktivnosti u smjeru “integriranja razvojnih vještina, tjelesnog fitnesa, zdravlja, nutricionizma i planiranja slobodnog  vremena.” U preporuci je istaknuta potreba redizajniranja kurikuluma tjelesnog odgoja za promidžbu aktivne učeniku, odnosno studentu usmjerene nastave s ciljem razvoja vještina potrebnih za cjeloživotno i samoinicijativno sudjelovanje u programima tjelesnog vježbanja  (Edginton i sur. 2011.).

U akademskoj godini 2013./2014. obilježavamo 50. godina tradicije obvezne nastave tjelesne i zdravstvene kulture na Sveučilištu u Zagrebu. Posljednjih godina, provođenjem novog plana i programa nastave tjelesne i zdravstvene kulture u visokom obrazovanju (usvojen 2008. godine),  nastava se strateški između ostalog usmjerava u osvješćivanju studenata ispunjavanjem ciljeva i zadaća iz segmenta zdravstvene kulture od kojih ističemo: informiranje studenata o zdravstvenim problemima mladih radi potrebe očuvanja i unapređivanja zdravlja, upoznavanja s rizicima štetnosti po zdravlje kod raznih ovisnosti, promicanju značaja kvalitetne prehrane pri intelektualnim i tjelesnim naporima, praćenju sastava tijela i prevencije pretilosti te informiranju studenata o rezultatima dosadašnjih istraživanja o zdravlju (Neljak i Caput-Jogunica, 2012.)

Cilj ovog rada je istaknuti važnost kondicijske pripreme u funkciji očuvanja zdravlja studentske populacije s obzirom na  antropološka obilježja, sklonost rizičnim ponašanjima i nedostatnu razinu tjelesne aktivnosti procijenjenu rezultatima razvojnog sveučilišnog projekta[3] te dosadašnjih istraživanja. Drugi cilj ovog rada je prijedlog smjernica razvoja koje mogu utjecati na zdravlje i kvalitetu života studentske populacije temeljene na europskim dokumentima i nacionalnim prioritetima te rezultatima istraživanja na studentskoj populaciji.

 

METODE ISTRAŽIVANJA

Analiza stanja

"Sveučilište u Zagrebu ubraja se u manju skupinu europskih sveučilišta koje je prepoznalo važnost tjelesnog vježbanja studenata te uvrstilo obvezni predmet Tjelesna i zdravstvena kultura u studijske programe preddiplomskih i integriranih studija. Prema raspoloživim informacijama osim na hrvatskim sveučilištima predmet je obvezan na sveučilištima u Poljskoj, Njemačkoj i Mađarskoj. Austrija i Slovenija su propisale tjelesno vježbanje i sport kao izborni predmet, te se zatekle s velikim problemom nedostatne tjelesne aktivnosti studenata kao i problemom ustroja i povratka predmeta kao obveznog u visoko obrazovni sustav s obzirom da je to jedino optimalno rješenje. Finska i Njemačka imaju različiti model organiziranja tjelesnog vježbanja i sporta studenata uz participaciju studenata i/ili organizaciju od strane posebne ustanove i/ili agencije koja je u sastavu sveučilišta ili u nadležnosti gradske uprave". (Strategija sporta i tjelesnog vježbanja na Sveučilištu u Zagrebu, 2012).

U istraživanje na uzorku 1254 studenata Sveučilišta u Zagrebu provedeno s ciljem utvrđivanja povezanosti tjelesne aktivnosti sa zdravljem i kvalitetom života studentske populacije, utvrđen je udio nedovoljno aktivnih u populaciji hrvatskih studenata koji se kreće između 39.1% do 44.9% (Pedišić, 2011). Potvrđena je pozitivna povezanost ukupne razine tjelesne aktivnosti s tjelesnim funkcioniranjem, općim zdravljem, vitalnošću i ukupnom mjerom zdravstvenog aspekta kvalitete života studenata. U istraživanju Ćurković, 2010. na uzorku 1651 studenta Sveučilišta u Zagrebu po prvi puta je napravljena usporedba tjelesne aktivnosti i sklonosti rizičnim ponašanjima studenata s obzirom na pripadnost području znanosti. Utvrđena je značajna razlika u sudjelovanju u pojedinim kineziološkim aktivnostima rekreativnog tipa, u kojima studenti tehničkog područja znanosti znatno više sudjeluju od ostalih. Analiza pušačkih navika, promatranih prema području znanosti pokazuje da je  polovica ispitanih studenata u biotehničkim znanostima u kategoriji pušača. Gotovo jedna trećina studenata biomedicinskih, tehničkih i društvenih znanosti imaju naviku pušenja. Utvrđene su statistički značajne razlike u konzumiranju alkohola prema području znanosti: najviši prosječan rezultat na diskriminacijskoj funkciji imaju studenti iz područja tehničkih znanosti i biotehničkog područja znanosti. Tek neznatno ispodprosječne rezultate imaju studenti umjetničkog područja, zatim područja biomedicine, zdravstva i studenti humanističkih znanosti. Rezultati provedene analize u uzimanju droge upućuju na zaključak da najveći broj studenata biotehničkog područja znanosti uzima različite vrste droga, zatim slijede studenti tehničkog područja znanosti i studenti društvenog područja znanosti. U prilog tome je zabrinjavajuća zdravstvena slika temeljena na analizama sistematskih pregleda studenata Sveučilišta u Zagrebu. Prema Kuzman i sur. 2008., utvrđena su učestala zdravstveno štetna ponašanja, rizik za razvoj srčano-žilnih bolesti te rizici za poremećaje na području mentalnog zdravlja. Zadaće nastave tjelesne i zdravstvene kulture usmjerene na segment zdravstvene kulture su informiranje studenata o problemima mladih radi potrebe očuvanja i unapređenja zdravlja, upoznavanje s rizičnim oblicima štetnosti po zdravlje kod raznih ovisnosti, promicanje značaja kvalitetne prehrane pri intelektualnim i tjelesnim naporima, te praćenje sastava tijela i prevencija pretilosti[4]. Rezultati istraživanja provedenog u okviru projekta Strategija sporta i tjelesnog vježbanja na Sveučilištu u Zagrebu  na uzorku od 1526 studenata (46,07% studenata i 53,53% studentica) u dobi od 18-26 godina starosti s najvećim udjelom (% na niži rang natjecanja a 3,9% na najviši rang natjecanja (državni i međunarodni). Analiza sudjelovanja u  kineziološkim aktivnostima u zadnjih mjesec dana pokazuje da je 40,2% studenata sudjelovalo na zadovoljavajućoj razini (minimalno tri puta tjedno u najmanjem trajanju od 30 min), 12,5% u zadnjih mjesec dana nije niti jednom sudjelovalo a ostalih 45,3% je bilo aktivno maksimalno 2,5 sati u tom mjesecu što je u potpunosti nedovoljno. U zadnjih tjedan dana 43,7% je bilo aktivno na zadovoljavajućoj razini s tim da se povećao broj onih koji nisu bili aktivni niti jednom kroz tjedan (22,3%). Od onih koji su aktivni 44% studenata navodi da vježbaju bez pomoći ili kontrole stručne osobe, 19,7% vježba u grupi organizirano, a samo 6,22% vježba pod vodstvom stručne osobe. Studenti su istaknuli najveći interes za pješačenje (67,1%), vožnju bicikla (23,26%), grupne fitnes programe (18,9%), nogomet (12,5%), ples (11,6%), i koturaljkanje (7,8%). Analiza sedentarnih aktivnosti podijeljena je na obveze prema studiju i u slobodno vrijeme: 50,2% studenata dnevno provede u učenju između 1-3 sata dok 20,9% navodi da uči više od 3 sata dnevno, za računalom dnevno sjedi do 1 sat 38,7% studenata, 1-3 sata dnevno provede 33% studenata, a 7% više od 4 sata dnevno.  Analiza sedentarnih  aktivnosti  koji predstavljaju stil života pokazuju zabrinjavajuće rezultate: 67% studenata na dnevnoj bazi gleda TV između 1-5 sata, a 33% studenata do 3 sata dnevno. Radi zabave za računalom sjedi 51,7% studenata dnevno do 3 sata a 15,1% više od 4 sata. Samo 6,3% navodi da ne provodi vrijeme za računalom radi zabave. Na sjedenje u kafićima i razgovore s prijateljima 28,8% studenata dnevno potroši do sat vremena, 54% do tri sata dnevno, a 12% više od 4 sata dnevno. Također, u šoping centrima 25,6% studenata potroši do sat vremena, 11,3% do tri sata dnevno a 3,5% više od 4 sata. Dnevno, na ležanje i slušanje glazbe 40,7% studenata troši do sat vremena, 30% do tri sata a 7,9% više od 4 sata. Analiza odgovora na pitanje o motivaciji i razlozima (ne)vježbanja pokazuje da 82% studenata deklarativno zna da je tjelesna aktivnost važna za očuvanje zdravlja ali većinu njih 63,1% vježbanje uopće ne zanima, oko 6% ne vježba jer to ne rade niti njihovi prijatelji, više od 50% navodi da ne vježba iz razlog što nema u blizini ponudu programa koja ih zanima,  28,5% ne vježba iz čiste lijenosti, 10,5% navodi da je vježbanje dosadno, 6% smatra da ne vježba zbog osobnog lošeg zdravstvenog stanja, dok 38,21% navodi da ne vježba zbog pomanjkanja slobodnog vremena. Više od 80%  studenata vježba zbog osobne kondicijske pripreme, 49,6% osjeća zadovoljstvo nakon dobro odrađenog treninga, 30% smatra da im je život uzbudljiviji kada vježbaju, 35% smatra da im vježbanja pomaže u mršavljenju, 33,1% smatra da im vježbanja pomaže u povećanju radnih i intelektualnih sposobnosti.

Kondicijska priprema studenata u funkciji zdravlja

Studentska populacija predstavlja veliki izazov s obzirom da je to populacija budućih roditelja i budućeg radno aktivnog stanovništva od kojih će jedan dio imati liderske pozicije u različitim djelatnostima društva. Analiza rezultata prethodno navedenih istraživanja, osobito preferencije studenata za pojedine kineziološke aktivnosti te analiza barijera koje utječu na nezadovoljavajuću razinu tjelesne aktivnosti (Gomez-Lopez, 2010., Whitham, R.& Savill, B. 2011., Ćurković, 2010., Pedišić, 2011.),  pokazatelj je dizajniranja nastavnog plana i program tjelesne i zdravstvene kulture te smjernica u izboru izvannastavnih sportskih aktivnosti.

Nastavni plan i program tjelesne i zdravstvene kulture u visokom obrazovanju karakterizira niz posebnosti od kojih grupiranje kinezioloških aktivnosti u pod-programe (osnovni, posebni, program za studente s invaliditetom i izborni), mogućnost izbora 1-2 aktivnosti na početku svakog semestra, individualni pristup studentima s obzirom na razinu prethodno usvojenih motoričkih znanja i zdravstvenog stanja, studenti samostalno procjenjuju osobni napredak, nema službenog ocjenjivanja i dr.   U razvojnim fazama postadolescencije (19-21 godine) i odraslosti (22-30) potrebno je primjenjivati programske sadržaje kojima se može značajno utjecati na sve vrste tjelesne snage. Osim tjelesne snage u ovim razdobljima je od motoričkih sposobnosti važno utjecati na razvoj i/ili održavanje fleksibilnosti, gibljivosti. S obzirom na sve veću preferenciju sedentarnog stila života u svrhu razvoja i održavanja funkcionalnih sposobnosti potrebno je ponuditi što veći broj atraktivnih grupnih fitnes programa (različite vrste aerobike, aerobni kondicijski programi hodanja, trčanja, koturaljkanja, biciklizma) (Neljak i Caput-Jogunica 2012.). Ossanloo i sur. (2012.) su proveli eksperimentalni 12-tjedni program (3 x 60 minuta) u okviru kojeg su kombinirali programe aerobike, program vježbi na stepu i trening izdržljivosti na 100 volonterki u dobi od 25-45 godina te su utvrdili značajne promjene u sastavu tijela, osobito mišićne mase, BMI i postotka tjelesne masti nakon 12-tjednog kombiniranog programa.

Kondicijski programi predstavljaju neizostavni dio svake kineziološke aktivnosti u nastavnom planu i programu tjelesne i zdravstvene kulture na visokim učilištima. Cilj kondicijskih programa u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture u visokom obrazovanju je stjecanje teorijskih i praktičnih kinezioloških znanja o cilju i pravilnom izvođenju pojedine trenažne vježbe, te informiranje studenata o osnovama doziranja opterećenja i utjecaju pojedinog kondicijskog programa na antropološka obilježja studenata. S obzirom na ciljeve nastave razlikuju se sljedeći kondicijski programi: 1) Kondicijski programi zastupljeni u pojedinim dijelovima sata; 2) Kondicijski programi s opterećenjem (slobodni utezi i trenažeri); 3) Kondicijski aerobni programi (aerobika, planinarsko-pješačke ture, brzo hodanje, nordijsko hodanje, fartlek, jogging, koturaljkanje, plivanje ...); 4) Specifični kondicijski programi usmjereni na pojedinu izbornu kineziološku aktivnost obzirom na stupanj usvojenosti motoričkih znanja. Za provedbu navedenih kondicijskih programa, predmetni nastavnici posebno vode brigu o: 1.Prilagođenosti programa interesima i zdravstvenom statusu studenata, 2. Primjerenosti intenziteta i ekstenziteta rada svakom studentu, 3. Progresivnom povećanju volumena opterećenja u svrhu postepenog unapređenja motoričkih i funkcionalnih sposobnosti, 4. Informiranju studenata o ulozi uvodnog dijela sata - zagrijavanja na početku tjelesnog vježbanja i provedbi vježbi istezanja nakon zagrijavanja i na kraju sata, 5. Kvaliteti izbora programa s obzirom na specifičnost izborne kineziološke aktivnosti, 6. Osiguravanju uvjeta rada za svakog studenta i 7. Poticanju na samostalno vježbanje u slobodno vrijeme (Caput- Jogunica i sur. 2007.)

  

ZAKLJUČAK

Tradicija i organizacija obvezne nastave tjelesne i zdravstvene kulture na Sveučilištu u Zagrebu (ak. god. 1963./1964.-2013./2014.) navodi na zaključak da je akademska sredina prepoznala njenu ulogu i ciljeve, osobito danas kad je zdravstvena slika mladih zabrinjavajuća s obzirom na sklonost rizičnim ponašanjima te sve većem broju sati sjedenja zbog obveza u studiju i/ili razonode pred računalom i ostalim tehnologijama te tradiciji druženja u kafićima. Za ispunjavanje misije Sveučilišta u Zagrebu[5] potrebno je utjecati na osvješćivanje cjelokupne akademske zajednice o važnosti zdravstveno usmjerene tjelesne aktivnosti te osnaživati međusektorsku suradnju akademske zajednice s nadležnim tijelima za zdravlje i sport na različitim razinama. Andersen (2013.) ističe kao glavni problem obrazovnog procesa je povećanje teorijskih znanja što posljedično utječe na smanjenu mogućnost usvajanja praktičnih vještina u tim predmetima. Znanstveno dokazani pozitivni učinci tjelesnog vježbanja na  kognitivne sposobnosti djece i mladih još su uvijek nedovoljno istraženi.

Strateški cilj ustroja sporta i tjelesnog vježbanja na Sveučilištu u Zagrebu je unaprijediti status tjelesnog vježbanja i sporta u akademskoj zajednici što se može postići  izmjenom zakonske regulative u okviru koje će se propisati organizacijska infrastruktura i nadležnosti tijela i subjekata koji sudjeluju u organizaciji i provedbi sporta i tjelesnog vježbanja te metoda praćenja i kontrole rada. Kondicijsku pripremu u funkciji zdravlja studenata moguće je unaprijediti uvođenjem većeg broja izbornih kinezioloških predmeta prema posebnostima studija i interesima studenata na razini vijeća područja i/ili na razini sastavnica te mogućnost njihova provođenja na engleskom jeziku za studente koji su na međunarodnoj razmjeni. Prema Whitham i Savill (2011).  obveza sveučilišta je  da svojim studentima omogući dostupnost i vrijeme za sudjelovanje u  izvannastavnim aktivnostima za koje imaju interes.  Dobri primjer prakse na britanskim sveučilištima je organizacija sportsko-rekreativnih programa u vidu organiziranja programa vježbanja i/ili prijateljskih natjecanja s ostalim ekipama drugih sveučilišta i/ili ustanova koja se organizira i redovito provodi 1x tjedno tijekom poslijepodneva. Na kraju smatramo važnim za ovu Konferenciju istaknuti i prijedlog uvršten u Strategiju sporta i tjelesnog vježbanja: Obilježavanje Dana tjelesnog vježbanja i zdravlja na Sveučilištu u Zagrebu (ak. kalendar) te zamoliti sudionike ove Konferencije za pomoć i potporu u ostvarivanju navedenih prijedloga, a s ciljem što zdravije i kondicijski pripremljene akademske zajednice.

 

ZAHVALA

S obzirom da su u radu korišteni rezultati iz projekta Strategija tjelesnog vježbanja i sporta na Sveučilištu u Zagrebu ovim putem se zahvaljujemo voditelju projekta prof. dr. sc. Igoru Jukiću, dr. sc. Dariju Škegri, tajniku te suradnicima dr. sc. Zrinku Čustonja, Ireni Bagarić, prof., tehničkoj potpori Kineziološkog fakulteta u Zagrebu te svim nastavnicima i studentima zagrebačkog sveučilišta koji su sudjelovali u ovom Projektu.

 

LITERATURA

Anderson, L., B. (2013). Effectiveness of school based physical activity interventions. Programme and abstracts of the 9th Annual Meeting and 4th Conference of HEPA Europe. Helsinki.Available at: http://www.hepaeurope2013.fi/

Adams, T., Graves, M., & Adams, H. (2006). The effectiveness of a university level conceptualy – based health – related fitness course in health – related fitness knowledge. Physical Educator, 63 (2), 104-112.

Caput-Jogunica, R., Špehar, N. i Ćurković, S. (2007). Kondicijski programi u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture na visokim učilištima u Zagrebu. Kondicijski trening, 5(2), 65-73.ijski

Ćurković, S. (2010). Kineziološke aktivnosti i rizična ponašanja. (Doktorski rad). Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Edginton, C., R., Chin, M-K. and Bonacin, D. (2011). Health and physical education: A new Global Statement of Consensus (in Croatian). Acta Kinesiologica 5 (1), 7-11.

Gomez-Lopez, M., Granero Gallegos, A. & Baena Extremera, A. (2010). Perceived barriers by university student sin the practice of physical activities. Journal of Sports Science and Medicine, 9, 374-381.

Kuzman, M., Pejnović-Franelić, I., Pavić-Šimetin, I., Pejak, M. (2008). Europsko istraživanje o pušenju, alkoholu i drogama među učenicima, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, izvor:  www. hzjz.hr

Kwan, Y. W., Bray, S. R. & Martin Ginis, K. A. (2009). Predicting physical activity during transition to first-year university: An application of the Theory of Planned Behaviour. Journal of American College Health, 58, 45-52.

Kwan, Y. W. & Faulkner, G., E., J. (2011). Perceptions and barriers to physical activity during the transition to University. American Journal of Health Studies, 26(2), 87-96.

Neljak, B. i Caput-Jogunica, R. (2012). Kineziološka metodika u visokom obrazovanju. Priručnik. Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Ossanloo, P., Zafari, A. & Najar, L. (2012). The Effects of Combined Training (Aerobic Dance, Step Exercize and Resistance Training) on Body Composition in Sedentary Females. Schoolars Research Library.Annals of Biological Research 3(7): 3667-3670.

Pedišić, Ž. (2011). Tjelesna aktivnost i njena povezanost sa zdravljem i kvalitetom života u studentskoj populaciji. (Doktorski rad). Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Pekmezović, T., Popović, A., Kisić Tepavčević, D., Gazibara, T. & Paunić, M. (2011). Factors associated with health-related quality of life among Belgrade University students. Quality Life Resources, 20, 391-397.

Whitham, R.& Savill, B. (2011). Response to the study of Gomez-Lopez et.al. „Perceived barriers by university students in the practice of physical activities. Journal of Sports Science and Medicine, 10, 232.

Dokumenti

1.Eurobarometar study (2010)

2. Nastavni plan i program tjelesne i zdravstvene kulture u visokom obrazovanju. Sveučilište u Zagrebu. (www.unizg.hr).

3. Razvoj i preobrazba Sveučilišta u Zagrebu; Razrada polaznih pretpostavki (2013.) http://www.unizg.hr/fileadmin/rektorat/O_Sveucilistu/Dokumenti_javnost/Dokumenti/Strateski_dokumenti/RiP_SuZ_-_razrada_konacna.pdf

4. Regulation of the European Parlament and of the Council on establishing a Health for Growth 4. Programme, the third muli-annual programme of EU action in the field of health for the period 2014-2020

5. The State of Men's Health in Europe, Directorate-General for Health Consumers (2011)

Izvori

[1] Regulation of the European Parlament and of the Council on establishing a Health for Growth Programme, the third muli-annual programme of EU action in the field of health for the period 2014-2020

[2] The State of Men's Health in Europe, Directorate-General for Health Consumers (2011)

[3] Strategija sporta i tjelesnog vježbanja na Sveučilištu u Zagrebu (Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2012.)

[4] Neljak, B. i Caput-Jogunica, R. (2012.) Kineziološka metodika u visokom obrazovanju, recenzirani interni nastavni materijal. Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

[5] Sveučilište u Zagrebu je najstarije, najveće i u akademskom i istraživačkom smislu vodeće sveučilište u Republici Hrvatskoj. Kao takvo, ono ima posebnu ulogu i odgovornost u očuvanju i unaprjeđenju nacionalnog intelektualnog, znanstvenog i kulturnog naslijeđa te u jačanju međunarodne prepoznatljivosti i atraktivnosti hrvatskoga visokog obrazovanja i znanosti. Sveučilištu je stoga obveza svojim razvojem i promjenama postići ovdje naznačene ciljeve.