Krenula sam s plivanjem sa 6 godina, u zadnjoj godini vrtića. Kadeti su najmlađa kategorija koja može sudjelovati na državnim natjecanjima. Prije toga, do petog razreda osnovne škole, svi smo početnici, s tim da dečki kasne dvije godine za curama. Kod cura, zbog puberteta i hormona, početkom srednje škole obično dođe do stagnacije. Ja sam plivala intenzivno do trećeg razreda srednje, kada sam zbog problema s ramenima prestala.

Faks sam studirao na vrlo čudan način. Prve četiri godine davao sam samo uvjete tako da sam na petoj godini imao 26 ispita. Nas nekoliko sa sličnim problemom uredilo je vlastitu crtaonu na faksu: donijeli smo štednjak za kuhanje kave, televizor, krevet i stol za kartanje. Dogovorili smo se sljedeće: svatko sprema jedan ispit tako da bude profesor iz tog ispita, što je značilo da mora nabaviti sav materijal, imati sve šalabahtere i znati sve, dok svi ostali spremaju ispit da prođu. Plan je uspio, a mi smo imali gotovo dvostruko veći prosjek od ostalih studenata.

Zbog 100 problema i općenite hrvatske administracije, nisam bila u mogućnosti upisati se na dva fakulteta pa sam prvo odabrala klavir na Muzičkoj akademiji. Na prijemnom sam vidjela nekog dečka kako uči termu i zapitala se jesam li dobro odlučila. Prošla sam prijemni, ali sam se ipak upisala na strojarstvo. Na prvoj sam godini primijetila da ja više nisam ja, falio je jedan dio mene i bila sam jako tužna. Ponovno sam otišla na prijemni na Akademiju te prošla, ali su opet nastali problemi oko upisa dvaju fakulteta. Rekli su mi da se moram odlučiti, ali ja jednostavno nisam mogla. Rekla sam si: Idem do kraja makar ne upisala niti jedno. Pojavila se prilika kad su mi rekli da moram biti u 10 % najboljih studenata na FSB-u ‒ i bila sam.