Kao mali nisam znao u kojem bih smjeru krenuo, stoga sam se upisao u gimnaziju jer mi je to bio najlogičniji izbor, i to srećom matematičku. U srednjoj školi ljubav mog najboljeg prijatelja prema fizici uvelike je utjecala na mene, te sam malo-pomalo došao do upisa na FSB. Jedan sam od rijetkih koji je zavolio strojarstvo na fakultetu. Konstrukcijski smjer počeo me zanimati na prvoj godini, kad je jedan od profesora govorio o našim budućim odgovornostima, ovisno o završenom smjeru. Konstruktoru su potrebna znanja iz svih grana, od tehnologija do materijala, koja će na kraju objediniti i stvoriti osnovu proizvoda na koju onda ostali kolege inženjeri mogu dodati svoj dio posla. Dojmila me se činjenica da od mene dolazi osnova proizvoda.

Kada sam se počeo baviti glazbom, nisam ni zamišljao da ću ovdje završiti. Išao sam u privatnu školu Suita na glazbenu poduku, gdje sam naučio svirati gitaru. Kao klinca, glazba me nije previše zanimala, no htio sam se pronaći u nečemu jer mi sport nije išao. Doma mi svi imaju sluha ‒ sestra svira violinu, tata je bio bubnjar, a mama dobro pjeva. I prijatelji su mi glazbenici pa su me oni uglavnom i vodili u smjeru stvaranja pjesmama i formiranja benda.