Jezike sam zavoljela odmah u osnovnoj školi, zahvaljujući nastavnici koja mi je predavala engleski. Unatoč tomu, nikad nisam mislila da ću studirati strani jezik jer su me zanimale psihologija i umjetnost. Završila sam nižu glazbenu školu, sviram glasovir i harmoniku, te je glazba dio mog života. Ne mogu si zamisliti dan bez glazbe. Otišla sam studirati jezike na nagovor roditelja, no to nikad nisam požalila.
U Zagreb sam došla iz maloga grada u Hercegovini i nikoga nisam poznavala. Trebalo mi je vremena da se priviknem na novi stil života i steknem prijatelje. Ubrzo sam se učlanila u Folklorni ansambl SKUD-a "Ivan Goran Kovačić", u kojem sam plesala deset godina, a i danas plešem u veteranskoj skupini. „Goran“ mi je postao nova obitelj i pružio mi osjećaj sigurnosti. To mi je jedna od najboljih odluka u životu. Ovdje sam upoznala supruga i proputovala svijetom. Jako sam zavoljela studij i uživala u njemu. Na drugoj sam godini sama otputovala u Veliku Britaniju. U knjižnici Britanskoga savjeta pronašla sam agenciju koja nudi poslove, kupila kartu za London i otišla. Danas, kada razmišljam o toj odluci, shvaćam koliko sam bila hrabra. Iz Londona sam vlakom stigla u Wales, gdje sam radila mjesec dana. Bio je to motel na osami u jednoj uvali – činilo se kao kraj svijeta. Sav zarađeni novac potrošila sam putujući 15 dana po Velikoj Britaniji te mi je ostalo taman za povratak kući. Pouka priče: Budite odvažni i prihvatite izazove!
Dolazak na FSB bio je golem izazov jer sam cijeli život bila posvećena drugim područjima: književnosti, glazbi i umjetnosti. Nitko u mojoj obitelji nije se bavio tehnikom. Jezik struke zahtijeva od profesora da poznaje područje kako bi mogao razgovarati sa studentima i odgovarati na pitanja. Na svako predavanje vremenski sam trošila barem tri puta više vremena za pripremu. Čitala sam udžbenike iz kojih su studenti učili i svladavala novu terminologiju. Sve je to bilo vrlo zahtjevno i izazovno, ali u pozitivnom smislu. Preda mnom se otvorilo jedno područje o kojem ništa nisam znala te sam ostala zadivljena. Jako sam zavoljela tehniku i u tome su mi studenti puno pomogli. Imam dogovor sa studentima: „Ja ću vas poučavati engleski jezik struke, a vi mene tehniku.“ Rad sa studentima doista mi je velik užitak. Pametni su, postavljaju teška pitanja, otvoreno pokazuju da se ne slažu s vama i očigledno je kad im je dosadno. Uvijek se vodim time da mi postojimo zbog njih. To je ono u što, zajedno sa svojim dragim kolegicama s Katedre, čvrsto vjerujem i što činimo svakodnevno na nastavi. Naša je misija pomoći studentu da što bolje svlada gradivo i što više proširi svoje obzore. Cilj mi je razviti samopouzdanje studenata. Unatoč brojnim obvezama, nikad nisam dopustila da me posao odvoji od obitelji. Prvo na mojoj ljestvici prioriteta je moja obitelj. Doma nemam radni stol, nego sve udžbenike te pripreme za vježbe i predavanja pišem na kuhinjskom stolu. Htjela sam u svakom trenutku biti dio obiteljskog života. Jako volim čitati. Tijekom studiranja čitala sam poeziju, romane i drame, a danas čitam putopise i eseje jer nemam vremena. Doma imam cijelu biblioteku te se nadam da ću jednoga dana, kada odem u mirovinu, imati vremena sve pročitati.

Olinka Breka, viša predavačica

Humans of FSB