Obavijesti vezane za pandemiju COVID-19
Život na FSB
Život na FSB
Humans of FSB: Ita Kajfeš, studentica
Prije strojarstva imala sam ideju upisati se na arhitekturu. Bila sam klasični arhitekt od malena, voljela sam slagati kuće od legića i slično. Međutim, svi studenti s arhitekture s kojima sam razgovarala, rekli su mi da se oni ne bave baš matematikom u toj mjeri, da je to više neka umjetnost. Tada sam pronašla strojarstvo, kao neku dobru kombinaciju. Na našem sam fakultetu zaista stekla dojam da trebaš biti potkovan znanjem, ali trebaš imati i kreativnosti. Imam neku ideju da se vratim u Pulu nakon završenog fakulteta, pa mi se brodogradnja činila kao dobra ideja, a brodostrojarstvo najkonkretnije od svih smjerova. Brodogradnja je kao arhitektura broda, mislim da mi se zato i sviđa jer sam oduvijek bila sklona arhitekturi. Iako, ja se ipak bavim pogonom samog broda. Nas je doista jako malo na smjeru i trenutačno sam na brodostrojarstvu sama na godini. Najmanje što smo imali su predavanja za troje ‒ to je bilo odlično. Profesor priča samo nama, ne možeš ne doći na predavanje, ne možeš ne slušati, a i vježbe su odlične, ne ustručavaš se komunicirati i pitati. Mislim da smo poprilično privilegirani što se toga tiče. Misterij mi je i dalje zašto nas se tako malo upisuje, mislim da naš smjer nije toliko težak, nego jednostavno nije dovoljno razvikan.

S putovanjima sam krenula na prvoj godini faksa. Moja je sestra nekoliko godina radila kao stjuardesa te je imala popuste na avionske karte. To me zapravo potaknulo da krenem s putovanjima, bilo bi šteta ne iskoristiti takvu priliku. Počelo je s Novim Zelandom, potom su uslijedili Šri Lanka, Hong Kong, Malta, Island, Turska, Španjolska, Portugal... Na prvoj godini brat je otišao na Novi Zeland na work and travel. Ja sam ga ispraćala na kolodvor i rekao mi je da bih mogla doći, ali da sigurno neću. Tada sam rekla mami da moram ići, kupila kartu i odlučila sve riješiti na prvom roku. Nedavno sam naišla na blok na kojem su po datumima ispisani ispiti: ''Matematika 1, Mehanika 1, Materijali 1...'', ali za svaki po jedan, prvi mogući datum i pokraj piše datum leta. Sva moja putovanja bila su velika motivacija da odradim sve ispite što prije, tako bi mi putovanje došlo kao nagrada za dobro odrađene ispite.
Novi Zeland me se definitivno najviše dojmio od svih mjesta na kojima sam bila. Brat i ja smo isplanirali backpacking od pet tjedana. To je putovanje kroz cijelu zemlju automobilom, planiranje dan po dan. Ondje postoje točno određena mjesta na kojima možeš parkirati i spavati u autu. Jednom smo odlučili stati uz cestu i odspavati do jutra, ali ubrzo su neki ljudi prošli pokraj nas, trubeći i vičući nešto. Nasmijali smo se tome dok smo se spremali večerati, ali ubrzo su se ti ljudi vratili razgovarati s nama. Čim su doznali da planiramo prenoćiti ondje, pozvali su nas da u svoj dom prespavati i jesti. Ja sam bila jako nepovjerljiva i nije dolazilo u obzir da pristanem na takvo što, ali brat me uvjerio da je u redu i da su tamošnji ljudi jednostavno toliko dobri da ne možeš vjerovati. On je bio oduševljen, dok su se meni svi alarmi u glavi upalili. Na kraju sam pristala, iako smo prvu noć ipak spavali u autu ispred njihove kuće, a drugu noć ostali kod njih. Dali su nam krov nad glavom, hranu, toplu vodu, doveli nas u kuću gdje je bilo njihovih četvero male djece. Doslovce su nas udomili s ceste. Oni su Maori, novozelandski domorodci. Moderni domorodci, naravno. Upoznali smo se s njihovom kulturom i ružnom stranom te zemlje, gdje su oni kao starosjedioci podređeni Britancima, i slušali priče o njihovim običajima. Trebalo mi je vremena da se oslobodim svih predrasuda i shvatim da su ljudi ondje zaista iskreno dobri.

To što mi je sestra imala popuste na letove s jedne je strane bilo super, a s druge je dosta otežavalo stvari jer smo mi kao uža obitelj imali popust s kojim bi dobili kartu, ali uvjetno, samo ako ima mjesta u zrakoplovu. Tako mi se prilikom prvog putovanja s takvom kartom u Hong Kong dogodilo da sam ostala na aerodromu u Dohi skoro 24 sata bez karte za Hong Kong. Putovala sam sama i pritom su mi zamalo oduzeli putovnicu jer ne smijete biti dulje od jednoga dana na stranom aerodromu. Kad sam nakon još jednog leta u Singapur napokon dobila kartu za Hong Kong, htjela sam poljubiti avion, stjuardesu koja nas je prozivala, kartu, sve. To je bilo prvo takvo putovanje; poslije su se ponavljale slične situacije, ali tada sam već bila spremna. Nije me spriječilo da dalje putujem. Mislim da sam jedna od onih ljudi koji su alergični na dosadu. Volim stalno „zujati“ okolo.

Ita Kajfeš, studentica

Humans of FSB
  • Podjeli
Objavljeno: 18. veljače 2021.
u kategoriji Život na FSB

 
MB 3276546
OIB 22910368449
PIC 996827485
IBAN HR4723600001101346933

tel: +385 1 6168 222
fax: +385 1 6156 940
Sveučilište u Zagrebu
Ministarstvo znanosti i obrazovanja

Alumni AMAC
Mapa stranica
  
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Ivana Lučića 5
10002 Zagreb, p.p. 102