Novosti

Odmalena sam govorila kako ću biti nastavnica, i to je po meni trebalo tako biti. Na to me inspirirala moja učiteljica engleskog jezika iz osnovne škole. Ona je i razlog zašto sam zavoljela jezike i zašto sam ih odlučila studirati kada je došlo vrijeme odabira fakulteta.

Još u osnovnoj školi otkrila sam svoju strast prema strojarstvu i odlučila sam postati strojarka, inspirirana svojim ocem. Voljela sam graditi i smišljati nove stvari.

Ova neobična kombinacija pokazuje da ljepota nije samo u odjeći i šminki te da se stigma oko svijeta ljepote polako, ali sigurno iskorjenjuje.

Prije nego što sam postao dekan, bio sam na mjestu prodekana, a prije toga vodio sam Povjerenstvo za kadrove, koje je jedno od najbitnijih povjerenstva na Fakultetu. Kroz tu su me funkciju ostali zaposlenici imali priliku bolje upoznati.

Bio sam izviđač od malih nogu pa sve do stalnog zaposlenja. Sjećanja na ta vremena su mi dragocjena i obilježena putovanjima diljem svijeta ‒ od Italije, Nizozemske, Engleske, Francuske, pa sve do Čilea. Sudjelovao sam u brojnim logorovanjima, natjecanjima i smotrama te sam na nekima često bio organizator. Kroz ta iskustva stekao sam raznovrsne vještine: od snalaženja u prirodi, signalizacije, podizanja šatora, paljenja vatre, do čvorologije, topografije i slično. Ljeta sam redovito provodio na izviđačkim logorovanjima na Fratarskom otoku kraj Pule.

U osnovnoj školi bavila sam se robotikom, a u srednjoj programiranjem. Iako sam se duže bavila programiranjem i imala mogućnost upisa na fakultet u Londonu, ipak sam se odlučila za strojarstvo u Zagrebu. Tata mi se bavi širokim spektrom strojarskih poslova i mislim da je to dosta utjecalo na moju odluku jer sam uz njega puno naučila i praktično radila, na primjer radili smo na konverziji auta u električni, napravili bateriju, ali sam u međuvremenu otišla u Ameriku, a tata je bateriju prodao. Onda mi je želja bila na mom Smartu napraviti vertikalna vrata, pa sam se i time bavila jedno vrijeme.

Tijekom studija pauzirao sam jednu godinu, ali to mi je neočekivano otvorilo priliku za putovanje! U moje vrijeme nismo imali ERASMUS u Hrvatskoj pa sam krenuo putovati s BEST-om (Board of European Students of Technology). Organizirani su bili razni seminari diljem Europe, i ja sam se prijavio. To me odvelo u Gdańsk na inženjersko natjecanje ‒ iskustvo koje je ostavilo dubok trag. Provesti tjedan dana u dinamičnoj zajednici s kolegama studentima tehnoloških fakulteta, učenje i druženje, bilo je izuzetno pozitivno. Nakon povratka aktivno sam se uključio u udrugu, što je potaknulo moju strast za daljnjim putovanjem i istraživanjem. Tijekom te godine ne samo da sam putovao po cijeloj Europi nego sam sudjelovao i u organizaciji raznih tečajeva i događanja.

Volim misliti da je devetka moj sretan broj. Od datuma rođenja, koji je 9. 9. '99., pa tijekom faksa i polaganja najtežih ispita na isti taj datum. Ove godine, na moj prijedlog, prihvaćen je broj koji će označavati našu formulu – nevjerojatnih devedeset devet. Formulu pratim odmalena kada me tata zarazio strašću prema Schumacheru i Ferrariju. Iako sam i dalje odan Ferrari fan, više volim našu studentsku formulu. Ta je ljubav dosegnula novu razinu kada sam ove godine izabran za voditelja FSB Racing teama i predsjednika Hrvatske studentske asocijacije strojarskih fakulteta (HSA-SF). U FSB Racing Team uključio sam se prije dvije godine, kada sam se bavio CAD rješenjima te izradom potrebnih komponenti u podtimu Powertrain.

U sedmom razredu osnovne škole razrednica nas je pitala u koju ćemo se srednju školu upisati. Prijateljica i ja smo odmah rekli: „U srednju ćemo u MIOC, a onda na FER.“ I tako je i bilo. Na prvoj godini FER-a jedan dobar prijatelj mi je rekao da na FSB-u postoji Racing Team, a kako i on i ja već dugo pratimo Formulu, odlučili smo se priključiti timu. U tom razdoblju počele su mi se motati misli po glavi o tom je li FER za mene ili nije, i ako nije za mene, što bih dalje. Izgurao sam drugu godinu, nekako i treću, ali sam tada shvatio da definitivno želim upisati nešto drugo. Odluka za FSB mi je došla dosta prirodno jer mi je FSB davao najveće prilike da radim u autoindustriji, što mi je želja nakon školovanja.

Uvijek govorim da sam završio FSB u manje od 5 godina odnosno u 4 godine i 9 mjeseci: krenuo u 10. mjesecu 2004., a završio u 7. mjesecu 2009. Sjećam se da sam drugu godinu položio Fluide i Elemente te Termu I i II, sve u rokovima, te da sam imao bezbrižno ljeto. Trudio sam se sve završavati u prvim rokovima kako bih imao vremena cijelo ljeto, pa sve do početka zimskog semestra u 10. Mjesecu, ispuniti privatnim hobijima i putovanjima. Volim jako putovati, upoznavati nove kulture, nove ljude, nove običaje, nove kuhinje. Tako sam ljeto 2007., nakon treće godine studija, privatno boravio u Pittsburghu na Sveučilištu Carnegie Mellon. To mi je bio prvi posjet SAD-u i na neki način mi je promijenio shvaćanje mojih sposobnosti. Vidio sam da sam konkurentan, da je znanje koje sam stekao tijekom obrazovanja u Hrvatskoj, pa tako i na FSB-u, konkurentno.