Život u studentskom domu naučio me zajedništvu, povezao s cimerima te naučio važnu lekciju o suživotu s drugom osobom i osamostaljenju. No, ono najbitnije: ondje sam upoznao prijatelje koji su mi dali savjet da uvijek iskoristim sve svoje mogućnosti sada, jer nikad ne znaš što ti život nosi. Inspiriran njihovim pričama, odlučio sam se za, ne tako mali, pothvat: put u Ameriku ‒ Work and Travel. Odlučio sam otići na putovanje sam. Vjerovao sam da je to najbolji način kako upoznati sebe, no ubrzo sam shvatio da puno toga ne možeš bez drugih.

Već u osnovnoj školi pokazivao sam interes za fiziku, astronomiju i tehničke discipline. Sudjelovao sam na natjecanjima i radio s vrhunskim mentorima, što je oblikovalo moj daljnji interes za primjenu znanosti u praksi. Nakon studija medicine zaposlio sam se u tvrtki koja se bavila CAD/CAM proizvodnjom ortopedskih pomagala, gdje sam spojio medicinu i inženjerstvo, osobito u području ortotike i protetike. Tijekom tog razdoblja, netom nakon Domovinskog rata, postojala je velika potreba za ortopedskim pomagalima zbog velikog broja ljudi s tjelesnim oštećenjima. Uvidio sam da je klasična, ručna izrada pomagala spora i ograničena, što me potaknulo da istražim mogućnosti primjene digitalnih tehnologija. Moj cilj bio je razviti učinkovit sustav koji bi omogućio bržu i precizniju izradu ortopedskih pomagala prilagođenih svakom pacijentu.

Ples je oduvijek bio važan dio mog života. U osnovnoj školi natjecala sam se u latinoameričkim i standardnim plesovima, nešto poput Plesa sa zvijezdama. Promjene partnera bile su izazovne, a kad je posljednji zbog operacije morao pauzirati godinu dana, i ja sam prestala. Mislila sam da se nikada neću vratiti plesu, ali sudbina je imala druge planove. Na FSB-ovoj regati vidjela sam djevojke kako plešu salsu, pridružila im se i ubrzo krenula na ozbiljne treninge. Upisala sam se na Fitness učilište, prošla edukacije i sada već nekoliko godina vodim plesne treninge za žene. Isprva sam bila prestravljena ‒ stajati sama pred grupom i misliti da ne znam dovoljno. No, ubrzo sam shvatila da su svi došli s istim ciljem: opustiti se i uživati. Na treninzima volim koristiti slike iz svakodnevnog života: „držiš tacnu“, „brišeš prozore“, „luftaš tepih“, jer na kraju dana nije važno biti savršen, već kako se osjećaš nakon plesa, i mentalno i fizički.