"Ja sebe stvarno smatram jako razumnim likom, ali eto, dogodilo se da sam s 23 godine pokrenuo bungee jumping na Šibenskom mostu. Bavio sam se i raftingom i slobodnim penjanjem, nazvao prijatelja i rekao: Vili krećemo s ovim – oprema je penjačka, to znamo, taj štrik, neš' ti, pa nismo kreteni, naučit ćemo, što nas košta. Posudili smo lovu od staraca. Dok mi je mama davala kintu plakala je: Znam da mi ovo nikada nećeš vratiti. Falilo mi je još nešto love i onda sam otišao kod bake, baka je carica. Ja joj kažem: Bako daj mi još pet tisuća maraka., u to doba su još uvijek bile marke. Baka odgovori: Nemam. Bako znam da imaš. Nemoj me muljati. I ona kaže: Imam, ali to mi je za sprovod. Ja rekoh: Pa strpi se, nemoj još umrijeti, što sad. A baka je stara škola – ispod jastuka vadi i zbroji petardu. I mi tako krenemo u biznis. Samo ću reći da je prvi skok išao s kacigom na glavi, eto koliko smo vjerovali u to. Ja sam proračunavao platformu, po prvi put u životu. Stijenka treba iznositi 2 mm? Stavi 20 mm. Daj ti to, mi volimo čelik! I danas nakon 17 godina sve funkcionira, dosada smo s tog mosta bacili dvadeset tisuća ljudi, a krenulo je entuzijazmom. Dobio sam ogromnu dozu samopouzdanja i prestao imati strahopoštovanja prema stvarima koje ga ne zaslužuju."

"Zbog stava kojeg sam usvojio dobio sam posao inženjera u proizvodnji farmaceutskih ambalaža. Zelen i ravno s faksa, a bila mi je povjerena masovna proizvodnja. O čemu god smo razgovarali je bilo u tonama. Predsjednika uprave i vlasnike sam uvjeravao: Ljudi, ne mogu ovo sam, nemam iskustva, prije ili kasnije će se dogodili nešto loše. I kao za vraga, tri tjedna nakon toga sam nešto odlučio (u pitanju je bilo kromiranje) i napravio desetak tisuća eura štete. Nebitno sada iz kojih razloga, ja odgovoran. Nazovem čovjeka i objasnim što se dogodilo. On odgovori: Dobro, što ima još novoga?  Ja ne vjerujem, da li me uopće slušate, deset tisuća eura! On veli: Slušaj Krešo, od 10 tvojih odluka, ako ih je 8 dobro, to je i dalje fenomenalna statistika. Najveću štetu ćeš napraviti ako prestaneš donositi odluke. U firmi u kojoj trenutno radim imamo šefa razvoja koji ima 45 godina, ali mentalno 16. Kada testiramo bicikle kaže: Ako mi ovo testiramo i vratimo se s istim brojem dijelova, nismo dobro testirali. Imao sam sreću raditi za ljude koji su tolerirali nesavršenost. Imao sam sreću sresti ljude koji su mi dali slobodu."

Krešimir Hlede, alumnus