Život na FSB
Život na FSB
Humans of FSB: Luka Josip Erhardt, student
Moja ekipa prijatelja i ja smo svako ljeto nastojali otići na putovanje biciklima po Hrvatskoj, jer ima toliko toga za vidjeti – Istra, Slavonija, Dalmacija... Obično ljudi iz Zagreba budu malo na moru ili u većim gradovima i ne shvaćaju da nisu vidjeli 90 % Hrvatske… Prije par godina smo otišli autom i obišli Slavoniju. Stvarno je prekrasna! Razmišljali smo ići biciklom iz Rijeke do Motovuna na filmski festival. Tad je jedan prijatelj predložio: Mogli bismo mi to proširiti! Namjeravao je biciklom upoznati i mjesta u Istri koja su dalja od Motovuna. No, ostali nisu bili oduševljeni. A ja, kad god mi se ponudi izazov, imam strah od propuštanja, tzv. fear of missing out. Jako mi je teško odbiti prijedloge, želim sve iskusiti. Zato sam namjerno kad je taj prijatelj dao prijedlog, rekao: Ma može! Nismo puno planirali, otprilike smo znali gdje ćemo stajati i gdje ćemo spavati, i da će trajati 5-7 dana. Prvu noć smo stigli do jednog istarskog gradića, zaboravio sam ime jer smo dnevno prolazili kroz 40-ak takvih gradića. Stigli smo predvečer i tražili mjesto gdje ćemo postaviti šatore. Ne možemo nikome pozvoniti da pitamo možemo li spavati u dvorištu jer nema ljudi. Jedan prijatelj koji je tako išao kroz Španjolsku nam je preporučio da spavamo pored groblja zato što tamo nema ljudi i najsigurnije je. Možda nije baš intuitivno, ali... Tako smo postavili šatore ispred jedne male kapelice, kad je najednom prišla mještanka i počela razgovarati s nama. Pričala nam je o svemu i svačemu, jako je bila simpatična. Rekla je da u tom gradiću živi 40-50 ljudi, da slobodno stavimo šatore i spavamo gdje hoćemo, ako se želimo otuširati i pojesti nešto da možemo doći kod nje… Prva noć kod kapelice je bila opaka. Budući da je šator bio pored groblja, na svaki šum si pomisliš svašta, nisam ja praznovjeran, ali mi nije bilo svejedno. Tako da prvu noć nisam spavao. Probudili smo se u 5 ujutro i prije sunca krenuli prema Pazinu. U Pazin smo stigli oko podneva. Kad smo došli u centar grada, ušli smo u jedan parkić, legli na travu i samo zaspali. Djeca se igraju uokolo, a mi spavamo. Kasnije sam se već navikao na spavanje pored groblja. Skroz ti padnu standardi kad radiš tako nešto. Na primjer, koju god sam hranu jeo bila mi je najfinija. Skužiš da ti u životu nije puno potrebno. Kad si doma u krevetu – prevrćeš se, ne paše ti. Na tom putovanju Istrom smo spavali na betonu danima, a bilo nam je predobro. Odlično mi je bilo to što nismo imali određeni plan, jer smo tako mogli puno više toga vidjeti i doživjeti. Nisam mogao vjerovati – u koji god grad smo došli, ljudi su prema nama bili prekrasni. U jednom gradu smo gledali pomrčinu mjeseca i popili pivu s lokalnim mještanima. Nakon toga smo stigli u Motovun na otvaranje filmskog festivala i pogledali nekoliko filmova. Na kraju smo otišli kod jednog prijatelja u Rovinj i nakon tjedan dana se otuširali i zaspali u krevetu. Nevjerojatno je koliko je to tada bio dobar osjećaj.

Luka Josip Erhardt, student

Humans of FSB
  • Podjeli
Objavljeno: 17. prosinca 2018.
u kategoriji Život na FSB

 
MB 3276546
OIB 22910368449
PIC 996827485
IBAN HR4723600001101346933

tel: +385 1 6168 222
fax: +385 1 6156 940
Sveučilište u Zagrebu
Ministarstvo znanosti i obrazovanja

Alumni AMAC
Mapa stranica
  
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Ivana Lučića 5
10002 Zagreb, p.p. 102