Život na FSB
Humans of FSB: Luka Drobilo, doktorand
Kad sam upisivao faks nisu me uopće zanimale ocjene, razmišljao sam samo kako položiti ispite i završiti studij, nisam imao ni planove niti želje za nešto više. Kako je vrijeme prolazilo i što sam više učio, kolegiji su mi postajali zanimljiviji, a sve ispite, čak i one "nemoguće", polagao sam dosta lako i s vremenom mi je ideja upisivanja doktorata postajala sve zanimljivija. Pričao sam o znanstveno-istraživačkom radu sa svojim mentorom, profesorom Jerbićem, koji je ujedno bio i voditelj mog smjera - računalo inženjerstvo. Profesoru se očito svidio moj dotadašnji rad na studiju, ali kako tad nije bilo mogućnosti za zaposlenje na Katedri, odlučio sam naći posao u nekoj firmi da steknem praktično iskustvo tako da smo se dogovorili da ćemo ostati u kontaktu za buduće projekte. Nakon četiri godine u Končaru osjetio sam da je dozrelo vrijeme za promjenu, pa sam tako prošlog proljeća najavio kako ću dati otkaz i uzeti tri mjeseca za putovanje po Europi, a nakon toga… već ću vidjeti što dalje. Taman je u to vrijeme Katedri odobren novi projekt i profesor Jerbić me pozvao da dođem raditi kao stručni suradnik na razvoju neurokirurškog robota u sklopu projekta NERO. Još tijekom studija su me razgovori koje sam vodio s profesorom svaki put motivirali i htio sam makar na neko vrijeme vidjeti kako je to raditi u njegovom timu, tako da sam sa zadovoljstvom prihvatio ponudu. Mnogim kolegama nije bila jasna moja odluka, prihvatiti nižu poziciju s osjetno manjom plaćom, ali kod istraživačkog rada poanta je da to moraš voljeti, a ne ići s ciljem velike zarade. Ekipa s kojom radim je stvarno odlična, a za razliku od rada u firmi gdje se često vrti slična problematika, pa se posao u pravilu svede na jednostavnu kombinatoriku i prilagođavanje postojećih rješenja, ovdje su problemi puno kompleksniji i zanimljiviji. Kad se većinu dana ujutro probudiš i skoro pa s guštom odeš na posao, to je ipak nešto što ti nikakvi novci ne mogu platiti.
Trenutno nemam planova za dalje, imam još nešto manje od tri godine do kraja projekta i doktorata, pa sam si rekao da ću se tome posvetiti i neću razmišljati kud dalje prije početka zadnje godine. Iako sam oduvijek volio predavati, a i svi mi kažu da bih bio dobar učitelj, trenutno nemam ambicija za nastavno zvanje, ali primamljiva mi je ideja ostati raditi na još nekom projektu u sklopu novog laboratorija CRTA, čije se otvorenje planira za kraj godine. Kako dolazim iz privrede, mislim da imam malo drugačiju perspektivu nego većina kolega na faksu, imao sam prilike vidjeti veliku prazninu, a često i međusobno nerazumijevanje, u komunikaciji i suradnji između firmi i faksa. Tu postoji ogroman potencijal kako za firme, tako i za Fakultet, ali vrlo bitno – i za studente, pa bih se s vremenom volio i time pozabaviti. Vidjet ćemo već kako će sve skupa ispasti, postoji puno opcija, ali bih ipak htio doktorirati u neko skorije vrijeme, tako da ću sad radije više pažnje posvetiti studiju.
Luka Drobilo, doktorand
Trenutno nemam planova za dalje, imam još nešto manje od tri godine do kraja projekta i doktorata, pa sam si rekao da ću se tome posvetiti i neću razmišljati kud dalje prije početka zadnje godine. Iako sam oduvijek volio predavati, a i svi mi kažu da bih bio dobar učitelj, trenutno nemam ambicija za nastavno zvanje, ali primamljiva mi je ideja ostati raditi na još nekom projektu u sklopu novog laboratorija CRTA, čije se otvorenje planira za kraj godine. Kako dolazim iz privrede, mislim da imam malo drugačiju perspektivu nego većina kolega na faksu, imao sam prilike vidjeti veliku prazninu, a često i međusobno nerazumijevanje, u komunikaciji i suradnji između firmi i faksa. Tu postoji ogroman potencijal kako za firme, tako i za Fakultet, ali vrlo bitno – i za studente, pa bih se s vremenom volio i time pozabaviti. Vidjet ćemo već kako će sve skupa ispasti, postoji puno opcija, ali bih ipak htio doktorirati u neko skorije vrijeme, tako da ću sad radije više pažnje posvetiti studiju.
Luka Drobilo, doktorand