Život na FSB

Na ovoj stranici koristimo kolačiće kako bi korisnici mogli pristupati svojim korisničkim računima te za potrebe analize pristupa fakultetskim stranicama. Nastavljanjem korištenja ove stranice pristajete na kolačiće.

Život na FSB

Život na FSB

Humans of FSB: Goran Nuskern, alumnus

U početku sam studiranje promatrao kao usputnu stvar u svojem životu jer sam se ozbiljnije bavio veslanjem. Veslanje mi je oduvijek jedna od najbitnijih aktivnosti, čemu u prilog govori i činjenica da mi tijekom studija jedan profesor nije želio dati potpis zato što sam umjesto na vježbama, bio na pripremama za veslačka natjecanja. Dakle, stav prema sportu bio je taj da mi je rečeno: „Ili se bavi sportom, ili studiraj!“ Za svoj sam matični klub iz Osijeka, u kojem sam počeo kao dječak, veslao još i nakon zaposlenja. Tako sam se našao među prvim organizatorima studentske regate u Hrvatskoj. Ubrzo me sadašnji trener veslačkoga kluba „Mladost“ Nikola Bralić pozvao u stručni odbor, a danas sam predsjednik toga kluba, za koji ste vjerojatno, između ostalog, čuli zahvaljujući našim zlatnim olimpijcima: braći Martinu i Valentu Sinkoviću. Nakon dolaska u stručni odbor, prvi najveći uspjeh bila je pobjeda četverca 1993. u Luzernu, natjecanju značajnom za veslanje kao što je Wimbledon za tenis. Ta ista generacija osvojila je i naše prvo zlato na Olimpijskim igrama. Nakon odlaska te generacije znali smo sve što smo loše radili, naučili nove tehnike čak i kad su nam sredstva bila ograničena. Ne trebate imati bogatstvo kako biste napravili rezultat, već znanje, u našem slučaju stjecano čak i prijelomima kostiju. Upravo braća Sinković treniraju na akumulacijskom jezeru Perući, na livadi gdje jedna mala zgrada baca sjenu na razvučenu strunjaču. Da biste se bavili veslanjem, trebate imati tri stvari: fiziološki potencijal potreban za razvijanje tolike energije, opaku volju kakva je upravo jedan od aduta naših olimpijaca, ali i osjećaj za ritam. Jer ako pogledate usporenu snimku veslačkoga natjecanja, vidjet ćete koliko je tu koordinacije i ritma, koji je prijeko potreban za doziranje boli koja postane toliko jaka da na kraju preuzima snaga volje. Usporedio bih to s muzičkom akademijom, jer teške je studije moguće završiti uz puno truda, ali da biste se bavili glazbom, trebate jedan dio imati u sebi, kao i kod veslanja.

FSB mi nije bio primarni izbor kod odabira studija, no upisao sam se na njega na očev nagovor i prijateljev poticaj – slučajno strojarstvo, a kako je strojarstvo jako široko, sve me više zanimalo. Odjednom se pojavio profesor Katalenić, vrhunski stručnjak za robotiku, koji me naveo na robotiku. Nakon što sam diplomirao, na pola radnog vremena počeo sam raditi u Ruđeru (Tehničkoj školi), pa kako sam se slučajno upisao na FSB, tako sam se slučajno i zaposlio u školi. Mislio sam tu raditi privremeno dok se još bavim sportom, pa ću onda otići dalje. Isprva je bilo veoma izazovno jer je za predmete koje sam predavao postojalo jako malo materijala i sve se više-manje svodilo na predavanje teorije bez ikakve praktične primjene stečenoga znanja. Kad sam došao u školu, odmah su mi uvalili da predajem automatizaciju. To se tek uvelo u nastavu, tako da sam predavao prema knjizi, crtali smo neke dijagrame, odnosno ništa nismo radili konkretno.

U to vrijeme, 90-ih godina, imao sam Citroenov Spaček, bezvezan mali auto. I otišao sam po neki filtar u jedan servis u Kranjčevićevoj ulici u Zagrebu. Ondje je bila na rotoru jedna ciglena zgrada u čijem je prizemlju bio Citroenov servis. Ja dođem i kažu mi da moram čekati 20 minuta da donesu taj dio iz skladišta. Ajde dobro, bilo je lijepo vrijeme pa gledam malo okolo te u izlogu vidim neke metalne elementiće i piše: Festo Didaktika, a tamo simboli o kojima trebam predavati klincima. Ja odem gore na kat iznad tog servisa, otvorim vrata i ugledam profesora Nikolića, koji je godinama radio na faksu. On je valjda jedva dočekao da mu netko dođe. I uvede on mene unutra – i to je bilo kao da me uveo u Aladinovu špilju, nevjerojatno. Festo Didaktika vam je posebna priča. Broj jedan u komandnoj proizvodnji, upravljanju, pneumatici, elektropneumatici… To je bila nova tehnologija, nije se učila u školama još. Mislim šou, to su vam bili hidraulički elementi od pleksiglasa, gdje je ulje bilo tamno, i puštali su se mjehurići zraka, pa stavite na grafoskop, složite mali hidraulički sustav i on radi k'o crtani film. Tako smo nešto surađivali profesor Nikolić i ja, kad je njemu palo napamet da napravimo novo zanimanje. Osmislili smo smjer tehničar za mehatroniku, i to 1995. – naša škola prva, poslije se to proširilo svuda, dok još ni na fakultetu toga nije bilo.

Tijekom godina smo uspjeli nabaviti raznoraznu opremu koja pokriva većinu mehatroničke struke, tako da učenici sada uče radom, a ne uče teoriju radi teorije. Prije deset godina počeli su neki IPA projekti i ja sam uspio nagovoriti svoje učenike da se prijavimo za obnovljive izvore energije, kao izborni predmet za mehatroničare. Tada sam sa svojim vršnjakom, bivšim dekanom Guzovićem, stupio u kontakt i on mi je složio grupu stručnjaka koja je imala zadatak napraviti knjižicu, vježbe i opremu iz gotovo svih područja obnovljivih izvora energije. Tako da sad imamo laboratorij s postrojenjem za geotermalnu energiju, s dizalicama topline, solarnim termosustavom, fotonaponom, vjetroturbinom, biomasom, malom hidroelektranom i strojem za vodik. Poanta je svega toga učenje u hodu.

U sklopu projekta smo se sjetili da bismo mogli napravit biodizel. Imamo mali uređaj za proizvodnju biodizela, u koji se stavi 20 litara otpadnoga ulja (jestivog), doda se soda, metilni alkohol i slično, te kolega zatim napravi biodizel. To onda lijepo ulijete u kosilicu – i ona kosi! Kolege su napravili svak' za sebe 50-litarski spremnik i voze se već deset godina na to, a litra košta jednu kunu. A sada kada smo postali regionalni centar kompetentnosti, kad izgradimo novi objekt i dobijemo opremu koja će biti najnoviji krik automatike, to će tek biti šou!

Goran Nuskern, alumnus

Humans of FSB

  • Podijeli


Fakultet strojarstva i brodogradnje
Ivana Lučića 5
10002 Zagreb, p.p. 102
MB 3276546
OIB 22910368449
PIC 996827485
IBAN HR4723600001101346933
tel: +385 1 6168 222
fax: +385 1 6156 940
Sveučilište u Zagrebu
Ministarstvo znanosti i obrazovanja

Mapa stranica