Isprva sam dvojio između upisa matematike na PMF-u i Filozofskoga fakulteta jer su me zanimali jezici, no kako su filozofi prosvjetiteljstva i ranijeg svijeta uglavnom bili i matematičari, to me odvuklo na matematiku. Filozofija se uvijek može čitati i proučavati, a matematika nudi konkretnije znanje, mogućnost da se s papirom i olovkom napravi nešto opipljivo. Uloga profesora došla je usput. Iz korijena riječi nastavnik jasno je da ja nešto nastavljam. Nastavljam prenositi znanje, i sve što ja danas predajem zapravo je tristo godina stara matematika. U početku je to sve krenulo s dosta improvizacije. Nastojao sam se poput Richarda Feynmana oslanjati na zdravorazumsko razmišljanje jer je svatko sposoban shvatiti ideje u matematici. Mi predavači možemo potaknuti spontanost u ljudima te isprovocirati i pobuditi reakciju. Uostalom, mašta radi na predavanju, a sami studenti svojim pitanjima i reakcijama mogu znatno utjecati na sam tijek nastave i davati mi nove ideje koje sve nastojim poslije zapisati i primijeniti. Nastavnici danas poput rock-zvijezda nastupaju pred auditorijem, samo što naši koncerti traju cijeli semestar umjesto jednoga sata. Potrebna je velika karizma da bi se tako dug period zadržalo puno ljudi na predavanju i normalno je da studentima splasne interes. Matematika je općenito disciplina koja lako iz kognitivne spoznaje prijeđe u iscrpljujuće uvježbavanje. Danas je nastava sve više trening jer razumijevanje je proces za koji studenti, nažalost, nemaju dovoljno vremena. Volio bih da se radi više primjene u nastavi kako bi studenti imali više koristi, pogotovo matematičkog modeliranja. Matematika nije tema razgovora koje možete čuti u tramvaju, potrebno ju je predstaviti interesantnijom. Tako mi je pala na pamet ideja da jedan dosadan primjer s kuglom u kadi učinim zanimljivijim tako da kuglu pretvorim u bombu. Zagrijana kugla se hladi, i kada postigne određenu temperaturu, eksplodira, te uz postojanje pravoga modela možemo odrediti pravo vrijeme za izlazak iz same prostorije.Mislim da studenti prepoznaju entuzijazam koji još uvijek imam. Uvijek sam volio dojam zajedničkog rada i „otkrivanja“ matematike na predavanju, no što sam stariji, to mi sve više bježi. Efekt škara čini svoje. Studenti su sve mlađi, a ja sve stariji, i čini mi se da sve teže dopirem do njih. Za ozbiljnije bavljenje matematikom potrebno je održavati fokus, što je dosta teško. Ako vam pojedini profesori matematike djeluju pomalo neobično, držim da je to posljedica toga što žele ostati u tome fokusu. Općenito bih volio da studenti češće dolaze na konzultacije, bez obzira na to imaju li pitanja ili nemaju. Nedostaje mi to jer to daje neku osobnu notu boravku na faksu i čini stvari manje formalnima. Meni je ljepše raditi u takvome okruženju i bolje se osjećam, a vjerujem da je tako i studentima. Stoga dođite na konzultacije i ne bojte se postaviti pitanje ili započeti razgovor. Soba 416, četvrtkom od 11 sati.

Petar Gregorek, predavač

Humans of FSB