Život na FSB
Humans of FSB: Filip Kuzminski, student

Najveći mi je izazov bio kako napraviti cijeli elektroormar od nule jer nisam imao iskustva sa strujom, a tu rukujem s 220 i 400 V. Uzeo sam nekoliko mjeseci samo za proučavanje i mjesec dana sam 5 – 8 sati dnevno spajao žice. Nakon što bih nešto spojio, prespavao bih dvije noći i pokušao ispočetka: uvijek bi se potkrala neka greška. Znao sam da ću, na kraju, imati problema s vibracijama ‒ i imam ih. Staviš ruku na stroj, dižeš brzinu i osjetiš kada ti se ruka krene tresti. Tebi se ruka malo trese, ali to je stroj od 500 kilograma koji se trese tako da to nisu male vibracije. Postoji kritično područje koje se mijenja sa svakim glodalom koje stavim jer je rezonantna frekvencija stroja u drugom području. Mogu to izbjeći regulacijom brzine vrtnje. Stroj je od čistog čelika i ponaša se kao feder pa mi treba nešto da disipira te vibracije – mineralni lijev. Time se mislim baviti ove godine. Završni rad bit će mi razvoj formulacije mineralnog lijeva, gdje bih razvio formulu da napravim dijelove za noviju verziju stroja. Moj cijeli CNC stroj, trenutačno u Solidu, izgleda kao mliječna staza: dijelovi su poletjeli na sve strane. Kada je sve već bilo gotovo, promijenio sam neke parametre i sve se raspalo, tako da sada imam stroj, a nemam nacrte. Glodalica je dužine 1,8 metara. Nije stroj ako „nemreš“ hodat po njemu, inače je alat.
Znaš ono kad te kao malenog pitaju što ćeš biti kad odrasteš? Radit ću kalupe. Moj idealni posao bilo bi konstruiranje i obrada kalupa na strojevima. Želja mi je napraviti svoju šamotnu opeku i peć za kaljenje do 1300 stupnjeva, da mogu peći glinu u njoj. O svim stvarima zbog kojih sam se prije brinuo, sad znam dovoljno da se ne moram brinuti. Drago mi je što sam prije toliko pazio jer sam i ovako napravio puno pogrešaka, štete i puno mi je elektronike izgorjelo. Sad imam alat, materijal i puno znanja. Samo mi treba vremena.
Filip Kuzminski, student
Humans of FSB