Oduvijek sam bio jako zainteresiran i orijentiran prema automobilima, utrkama, automoto svijetu, pa sam krajem srednje škole, odnosno početkom faksa krenuo tražiti način na koji se mogu uključiti u to sve. Naišao sam na plakat za studentski reli i prijavio sam se sa svojim fićom. Na natjecanju sam, razgovarajući s tadašnjim voditeljima Darijem i Tomom, doznao da traže sebi zamjenu, nekoga tko će donijeti novu energiju, preuzeti i povući to dalje. Također, dečki su bili u autoklubovima koji su bili u Hrvatskom auto i karting savezu (HAKS-u) te su me tako uveli i u taj svijet. Nakon toga sam se u HAKSU-u počeo školovati za redara, zatim za sudca u reliju, tehničara za mjerenje vremena, pa za tehničkog delegata u HAKS-u jer mi je to bilo blisko studiju. Nedugo potom počeo sam raditi u tehničkoj komisiji na svim granama autosporta.

Za vrijeme mog studija internet je bio u povojima, a na forumima su se okupljali istomišljenici koji su dijelili svoja iskustva, vodili rasprave i sl. Između ostaloga, na tim je forumima bio i Mato Pavličević, urednik tadašnjega AutoMoto Trenda, koji je u tom trenutku tražio fotoreportera za autosport. Tako sam postao i fotoreporter, više reporter nego foto, ali i to sam s vremenom svladao. Za odlazak na događanja dobivao sam testne automobile, za koje sam tako počeo pisati testove ‒ idealna situacija za mene jer sam puno vozio, često mijenjao automobile, učio kako uočiti bitne detalje i razvijao vozačke vještine.
U vrijeme jednog od ispitnih rokova, dok sam gledao svuda samo ne u knjigu, vidio sam da je jedan kolega na računalu gledao izvješće s Formule Student. Zainteresiralo me i tražio sam ga da mi ispriča sve o tome.
- Što je to?
- Pa Formula Student.
- Što se tamo radi?
- Studenti prave bolide s kojima idu na natjecanja.
- Dobro, pa zašto to ne postoji kod nas na fakultetu?
- Ne znam…

Službeni odgovor s katedre bio je da ne postoji interes studenata. Za mene je to bilo kao da su mi pokazali crvenu krpu. Odlučio sam organizirati inicijalni sastanak. Kolega Marin Varenina i ja podijelili smo letke po faksu i od očekivanih 20-ak studenata, na taj sastanak došlo ih je više od 300. Nismo ni stali u dvoranu. Ubrzo se formirala ekipa koja je skupa sa mnom krenula praktički iz nule. Korak po korak, protiv svih izgleda, gradili smo Formulu Student, korijenje FSB Racing Tima, čija je 20. obljetnica proslavljena ove godine. Da kažem da sam ponosan, podcijenio bih osjećaj koji imam prema timu i svim članovima.
Smatram da je moj posao danas i cijela moja karijera posljedica svih tih događaja, ali najviše aktivnosti oko Formule Student. Taj projekt i danas gradi neke od najboljih inženjera u automobilskoj industriji.

Miroslav Zrnčević, bivši student

Humans of FSB