Humans of FSB: Matej Tkalčić, student![]() Upravo ti studenti često zapadnu u probleme, pri čemu je dodatni problem što većina nije imala prilike upoznati se s procedurama i pravilnicima. Iako se vanjskom promatraču može učiniti kako je studiranje na FSB-u divno, krasno i bezbrižno, svaki je student zapravo, kako bi uspio diplomirati, primoran imati jako dobro uređen i organiziran život, a svi znamo da postoji bezbroj potencijalnih osobnih razloga i vanjskih utjecaja koji nas mogu izbaciti iz takta – kao studentski pravobranitelj na Fakultetu, nagledao sam se tih stvari. Nitko se od nas ne voli hvaliti svojim problemima, ali žalosno je što ljudi to smatraju sramotom, pa ne potraže savjet dok ne bude prekasno. Ja sam prošao kroz jako teško i stresno razdoblje, tri puta polagao ispite na komisijama pred izbacivanje, no nisam zazirao od toga da potražim pomoć. Iskoristio sam instituciju mirovanja, koja upravo zato i postoji, a tu je bila i neizmjerna potpora moje djevojke. Puno je tu stresa. Redoviti studij po bolonji nosi nominalno opterećenje usporedivo s punim radnim vremenom, na FSB-u je to opterećenje možda i veće, pa i najinteligentniji i najkvalitetniji ljudi puknu i traže ispisnicu jer nitko od nas nema objektivnu percepciju sebe, pa se često dovedemo do krajnjih granica. Upravo su to razlozi mog društvenog angažmana, jer smatram da je svaki čovjek ovisan o društvu, a pogotovo strojari. Oni bi, umjesto da budu fahidioti, trebali biti izuzetno angažirani po pitanjima društva kao nezamjenjivi faktor za rješavanje jako teških modernih pitanja poput klimatskih promjena i neodrživog rasta čovječanstva. Umjesto toga, često svi imaju jak antagonizam prema bilo kakvoj politici, a sve je u životu pitanje kompromisa. Čak i stvari koje uzimamo zdravo za gotovo, poput ISO jedinica, nisu rezultat objektivne odluke nego kompromisa. Pogledajte Amerikance, oni su uspjeli otići na Mjesec koristeći se onim glupim stopama, inčima, šesnaestinama inča i sl. Činjenica je da nas, budući da smo na tehničkom fakultetu, ne uče dovoljno argumentiranju, razgovoru i involviranju. To je velik problem sustava, što ne nauči ljude da razgovaraju, da uobliče svoja stajališta u riječi. U srednjoj sam se školi neko vrijeme bavio debatom, no dandanas smatram da niti jedna rasprava kao takva nije beskorisna nego može biti samoj sebi cilj, a ja je smatram i svojevrsnom mentalnom higijenom. Zaključio bih time da čovjek mora misliti na sebe jer, nažalost, vrlo je lako zaboraviti na strast, na naš poziv, naše hobije i naše ljubavi, a to je ono što nas definira i zbog čega živimo. Ako njegujete svoje strasti, onda ćete vidjeti i sve prilike koje vam ovaj fakultet i studiranje može pružiti. Matej Tkalčić, student Humans of FSB | |