Novosti

Tijekom djetinjstva i odrastanja u Splitu bio sam zainteresiran za različite stvari i dugo nisam znao čime se želim baviti u životu. Odabir fakulteta pokušavao sam čim više odgoditi kako bih što dulje mogao istraživati različita zanimanja i u trenutku odluke imati što više odgovarajućih informacija i široko obrazovanje. Razmišljao sam o glazbenoj akademiji, tehničkim fakultetima i studiju medicine. Prvi doticaji s glazbom bili su u glazbenom vrtiću, nakon čega sam u drugom razredu osnovne škole krenuo pohađati nižu glazbenu školu, smjer gitara. Svoje sam obrazovanje nastavio u matematičko-informatičkoj gimnaziji i srednjoj glazbenoj školi. U tom sam se razdoblju bavio i jedriličarstvom, malim nogometom i košarkom. Nakon mature u srednjoj glazbenoj školi, u dobi od 17 godina, ponuđen mi je prvi posao, i to profesora gitare u glazbenoj školi u Drnišu, no prevagnula je želja za nastavkom školovanja i studijem pa nisam prihvatio tu ponudu. Nakon mature u MIOC-u stigao je trenutak odluke o izboru studija i, nažalost, bilo je nužno odreći se nekih dragih mi aktivnosti. U tom sam trenutku pokušao razmišljati pragmatično, a istodobno sam dopustio i osjećajima da me nose. S obzirom na to da je gitara uglavnom solistički instrument i mogućnost zaposlenja nakon studija relativno je mala, odustao sam od studija na Muzičkoj akademiji. Kod medicine mi nisu bili atraktivni relativno dugo razdoblje od početka studija do završetka specijalizacije ‒ kojih desetak godina, i poteškoće s priznavanjem diplome u inozemstvu. U konačnici sam se odlučio za studij strojarstva, motiviran činjenicom da je krajem 1980-ih hrvatska brodograđevna i druga industrija bila u zamahu, a studij mi se učinio interesantnim, kvalitetnim i primjenjivim, uz mogućnost stjecanja širokih znanja. Prvu godinu studija završio sam u Splitu, tada dobio stipendiju brodogradilišta Brodosplit i studiranje nastavio u Zagrebu jer sam osjetio potrebu za daljnjim osamostaljenjem i odlaskom u veliki grad. Kao i većinu mladih iz Dalmacije, privlačila su me svjetla velegrada i s prijateljima se često našalim da su nas zagrebačka svjetla privukla kao muhe. Od mog dolaska u Zagreb profesor Doliner mi je govorio o prednostima fakultetskog posla, no ipak sam se nakon završetka studija htio okušati u industriji. U to vrijeme, krajem Domovinskoga rata, hrvatska je industrija bila na koljenima i mogućnosti daljnjeg učenja i usavršavanja bile su vrlo ograničene te sam nakon godine dana provedene u manjoj privatnoj tvrtki započeo svoj fakultetski put u području mehanike fluida i aerodinamike. Počeo sam istraživati teme koje su me zaintrigirale još kao malog dječaka. Udari bure, juga, valovi i ostale vremenske nepogode kojima sam svjedočio tijekom odrastanja u Splitu postale su dio mojega DNK i tjerale me na razmišljanje i radoznalost, koje vjerujem da sam do danas uspio održati u svom radu. Volim istraživati teme kojima je svrha poboljšanje života ljudi i smanjenje negativnih utjecaja na okoliš. S obzirom na to da je većina mojih aktivnosti eksperimentalne prirode, a u Hrvatskoj su mogućnosti za takvu vrstu rada vrlo ograničene, većinu istraživanja u eksperimentalnoj mehanici fluida provodim u inozemstvu, a računalne simulacije u Zagrebu. Eksperimentalni projekti uključuju laboratorijsko modeliranje atmosferskih strujanja (vjetar, valovi, morske struje) i njihovo djelovanje na konstrukcije i vozila, a provodim ih u suradnji s istraživačkim grupama u Njemačkoj, SAD-u, Italiji, Češkoj, Austriji i Ujedinjenom Kraljevstvu. Kao stipendist inozemnih zaklada, uključujući DAAD i Fulbright, naučio sam cijeniti vrijednosti boravka i rada u stranim zemljama, razmjene mišljenja i iskustava, i njihov doprinos razvoju prijateljstva ljudi i zemalja diljem svijeta. Nastavno na stečeno iskustvo, postignute rezultate i aktivnosti u okviru Katedre za aerodinamiku okoliša i konstrukcija, osnovane 2017. godine, na napore oslikane dodjelom Državne nagrade za znanost i Nagrade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, nastojim područje dalje razvijati radom sa studentima. Pritom ih ohrabrujem na samostalan rad i iskazivanje inicijative sa željom da poput mene istraživački rad shvate kao zanimljivu i napetu igru u potrazi za rješenjem dosad nerazjašnjenih problema i na objavljivanje postignutih rezultata u međunarodnim znanstvenim časopisima... jer kako kaže poslovica: „Ako voliš ono što radiš, onda na poslu ne provedeš niti jedan dan u životu!“

Hrvoje Kozmar, profesor

Humans of FSB