Novosti

Od osnovne škole želio sam se upisati na stomatologiju. Svi su mi u obitelji doktori i tako se sama nametnula ideja o stomatologiji, ali sam se oduvijek bavio i glazbom pa sam zaključio da ću tijekom srednje škole shvatiti želim li se baviti glazbom ili stomatologijom. Moji su roditelji znali da me zanimaju razna područja, pa su mi savjetovali da uz srednju glazbenu završim i gimnaziju kako bih imao bolju podlogu za faks. Za državnu maturu prijavio sam sve predmete koji su potrebni za stomatologiju, no zbog korone, režirao sam i montirao razna videa za nastavu i školske priredbe. Odmah mi se svidjela montaža i produkcija pa sam odlučio da bih ipak radije to studirao. Istražio sam gdje se to može studirati i prijavio se na Akademiju dramske umjetnosti te ondje prošao prva dva kruga prijemnog. Termin mature iz kemije, koju sam pisao u Zagrebu, i završnog ispita u srednjoj glazbenoj školi u Sarajevu preklapali su se i jedini način da stignem na oboje bio je da letim avionom. Tada sam prvi puta letio. Let je trajao 15 minuta, ali mislim da je to najboljih 15 minuta u mom životu jer sam tada odlučio da ipak želim studirati zrakoplovstvo, koje se onda pretvorilo u strojarstvo.

Bio sam prva godina faksa kad sam prvi put vidio FSB klapu kako pjeva na regati i odmah me zanimalo kako se učlaniti. Svi su mi se činili stariji i mislio sam da moraš biti četvrta ili peta godina kako bi se uključio u to. Ubrzo sam vidio da je raspisan natječaj za prijavu, ali sam bio zauzet u terminu audicije. Srećom, asistent nas je pustio ranije s vježbi, a ja sam s hodnika čuo kako pjevaju i ušao u prostoriju baš u trenutku kad se odvijala audicija. Uz malo nagovaranja, pokazao sam im svoj raspon glasa i tako sam sasvim slučajno ušao u klapu. Audicija i nije dugo trajala jer sam završio osnovnu glazbenu za gitaru i udaraljke te u Sarajevu srednju glazbenu školu za udaraljke i klavir. Klapa je obično angažirana za promocije, konferencije, za Bal strojara, ali kad god je neka fešta, uvijek se uključimo. Ne znam što bih ja bez klape. Upoznao sam najbolju ekipu i dobio sam toliko korisnih savjeta. Među tom ekipom je i asistent Razumić. Kad sam tek došao, mislio sam da je i on student, jer kada sam ih pitao redom koja su godina, on je odgovorio treća. Mislio sam da je treća godina preddiplomskoga, sve dok nas nije jednom pozvao do svog ureda. Prva pomisao bila mi je: Kakav je to student koji ima ured? Tada su mi rekli da on predaje na fakultetu i tek mi je tada postalo jasno da je asistent na doktoratu.

Osim klape, član sam i počasne satnije Kravat pukovnije, u kojoj imam ulogu vojnika bubnjara. Taj sam posao našao preko student-servisa jer sam htio svirati. U originalnom oglasu stajalo je da traže vojnika, ali sam ih ja pitao trebaju li možda bubnjara ‒ ispalo je da trebaju. Obično smo angažirani kada je Dan grada, Dan državnosti i slično. Ondje je također postojala audicija, na kojoj su provjeravali imam li ritma za stupanje, koliko krugova mogu proći, jesam li izdržljiv... Članovi Kravat pukovnije većinom su studenti. Kad sam tek došao, iznenadilo me koliko je zapovjednik stvarno strog i da se uvijek mora hodati u korak, baš poput vojske.

U domu, s dvjema prijateljicama i prijateljem, snimam covere i skupljamo preglede na društvenim mrežama. Od početka faksa član sam i benda After life. Nedavno smo snimili novu pjesmu i održali smo koncert s nekim poznatim ljudima poput Ivane Husar, Stjepana Lacha i Martina Kutnara. Bavim se svime i svačime, a ponekad se i uhvatim da sam cijeli dan negdje pa ispada da u slobodno vrijeme studiram.Stjepan Vranjković, student

Humans of FSB