Novosti

Tata i djed su mi završili strojarstvo te sam imao jasnu predodžbu o tome kakav me posao čeka. Nisam znao hoću li strojarstvo studirati u Zagrebu ili u Americi, ali bio sam siguran da ne želim ostati u Splitu jer mislim da to puno znači u pogledu osamostaljenja. Zbog veslačkih rezultata kontaktirali su me s Yalea i Browna te mi ponudili odlazak na Official visit. Platili su mi put i smještaj, u svakom sam kampusu bio dva dana, a ukupno tjedan dana u Americi. Bilo je super za vidjeti, ali mi je izgledalo kao da ne rade ništa konkretno. Njihov mi je fakultet izgledao više kao nastavak srednje škole, čak mogu birati predmete koje će slušati, neki su toliko bizarni, kao na primjer spavanje. Nisam se odlučio za odlazak jer mi se to činilo kao brza i velika odluka, koja bi mogla biti ishitrena. Možda se odlučim otići na višim godinama fakulteta, kada budem zreliji. Troškovi koje imam sada, odlaskom studiranja u Zagreb, veći su nego što bi bili da sam otišao u Ameriku jer bi mi ondje pokrili gotovo sve troškove.

Ove sam se godine upisao na FSB, demosa sam već prije upoznao preko veslanja, pa sam odmah sudjelovao na regati. Pobijedili smo FESB iz Splita u utrci osmerca na dva kilometara, i to mi je bio pravi „gušt“ jer su petorica njih bili iz veslačkoga kluba Gusar, a moj je klub Mornar. Klub se dogovorio s jednim zagrebačkim klubom da sada mogu trenirati kod njih. Pokušao sam trenirati dva puta na dan, ali previše se izmorim. Odlučio sam ipak trenirati jednom na dan, ali kvalitetno. Treninzi su jako iscrpljujući i nakon njih nisam ni za što, potrebno mi je puno sna. Veslanje je jedan od športova u kojem se aktivira najviše mišića, a puls tijekom utrke dosegne 195. Treninge na otvorenom izvodim na Jarunu, ondje je puno lakše veslati jer nema vjetra, ali nakon nekog vremena postane dosadno stalno ići ukrug. Prvo natjecanje na kojem sam nastupio bilo je europsko 2020., na kojem sam osvojio treće mjesto u samcu, a svjetsko su otkazali zbog korone. Prošle sam godine trebao ići na svjetsko prvenstvo, ali sam slomio nogu tri tjedna prije igrajući košarku tijekom pauza od treninga. Mislim da si to nikad neću oprostiti, ali sam nadoknadio to iste godine na europskom, kada sam bio treći u dublu. Reprezentaciju već dvije godine u dublu i predstavljam. Cijelu zimu se radi u samcu, nakon koje se vidi tko je koliko spreman i spajaju se timovi. Pripreme koje su preko ljeta smatram najtežim dijelom sezone, one budu na Peručkom jezeru, gdje čak ni signala nema. Trebamo biti usredotočeni samo na treninge dok znaš da ostali uživaju u bezbrižnom ljetu.

Roko Bošković, student

Humans of FSB